OBRAĆENJE DJECE BOŽJE, Homilija održana 2. ožujka 1952., 1. korizmena nedjelja.
Korizma nam danas postavlja to odlučujuće pitanje: Rastem li ja u svojoj vjernosti prema Kristu, u svojoj potrebi za svetošću? Živim li ja širokogrudno apostolat u svakodnevici, svom običnom radu, među svojim poslovnim kolegama?
Susret s Kristom, 58
Moramo sačuvati mladu dušu
Počela je korizma vrijeme pokore, čišćenja, obraćenja.
Taj zadatak nije lagan. Kršćanstvo nije neki udoban put: nije
dovoljno pripadati Crkvi, a onda jednostavno pustiti da godina
za godinom prolazi. Prvo obraćenje – jedinstven nezaboravan
trenutak, u kojemu smo jasno spoznali što Bog od
nas očekuje – vrlo je važno u našem životu, u životu kršćanina;
no još su važnija i teža sva druga obraćenja koja slijede
nakon prvoga. I kako bismo olakšali djelovanje milosti u tim
kasnijim obraćenjima, moramo sačuvati mladu dušu, moramo
zazivati Gospodina, moramo znati slušati kako bismo u
sebi otkrili krive stvari i mogli moliti za oproštenje.
Kako bismo mogli korizmu bolje započeti? Obnavljamo
vjeru, nadu i ljubav; iz toga proizlazi stav pokore, potreba za
očišćenjem. Korizmeno vrijeme nadaje nam ne samo priliku
da činimo više vanjskih djela pokore; kad bismo samo na to
mislili, onda bi nam izmaknulo duboko značenje toga vremena
za kršćanski život, jer vanjska djela moraju, kako rekoh,
nastati iz vjere, iz nade i iz ljubavi.
Susret s Kristom, 57
Nasljedujte Boga
Uovoj korizmi želimo ponovno
shvatiti da kršćanin ne smije biti površan. Pa bio on
sav zaokupljen svojim uobičajenim poslom, pretovaren
zadaćama i stalnim napetostima kao svi drugi ljudi, -
kršćanin se mora ipak istodobno sasvim pouzdati u Boga, jer
je dijete Božje.
Božje sinovstvo divna je istina, utješna tajna. Ono posve ispunja naš duhovni život, jer po njemu učimo se ophoditi sasvojim nebeskim Ocem, upoznati ga i ljubiti Ga. Ono nadom ispunja našu nutarnju borbu i ono nam dariva povjerljivu jednostavnost male djece. Još više: upravo zato što smo djeca Božja, s ljubavlju i s divljenjem gledamo na sve stvari koje potječu iz ruke božanskog Oca Stvoritelja. Na taj način živimo kontemplativno usred svijeta i ljubimo ovaj svijet.
Liturgija korizme objašnjava posljedicu Adamova grijeha
u čovjekovu životu. Adam nije želio biti dobar sin Božji I suprotstavio se. Istodobno čujemo i stalni odjek felix culpa –
blagoslovljena, usrećujuća krivnja – o kojoj će u Uskrsnom
bdjenju pjevati cijela Crkva (Uskrsni hvalospjev).
Kad je došla punina vremenâ, posla Bog svog jedinoro|
enog Sina na svijet, da ponovno uspostavi mir: da otkupljujući
ljude od grijeha, ut adoptionem filorum reciperemus
(Gal 4,5), postanemo djeca Božja, oslobođeni od jarma grijeha
i sposobni za dioništvo u životu Presvetoga Trojstva. I
tako je ON toga novoga čovjeka, taj kalem djece Božje (usp.
Rim 6,4-5) osposobio da cijeli svijet oslobodi od nereda i
sve obnovi u Kristu (Ef 1,5-10), koji je sve pomirio s Bogom
(usp. Kol 1, 20).
Dakle, vrijeme pokore. No, kako vidimo, to nije ništa negativno.
Korizma se mora živjeti iz duha sinovstva, koje
nam je Krist priopćio i koje boravi u našoj duši (usp. Gal
4,6). Gospodin nas zove da Mu se približimo sa željom da
Mu budemo jednaki: Nasljedujte Boga, budući da ste ljubljena
djeca (Ef 5,1). Tako možemo ponizno ali gorljivo djelovati
na Božjem planu: sjediniti što je odvojeno, spasiti što
je izgubljeno, sastaviti što se zbog grješnih ljudi raspalo, dovesti
dobro dočetku ono što je skrenulo s pravog.
Susret s Kristom, 65
Novo obraćenje
Savjetujem ti da se koji put pokušaš vratiti
unatrag... na početak svog “prvog obraćenja”,
što nije baš ponovno postati djetetom, ali mu
mnogo nalikuje: u duhovnom je životu potrebno
prepustiti se vo|enju s punim povjerenjem, bez
straha i dvoličnosti; mora se razgovarati s potpunom
jasnoćom o svemu što se ima u glavi i u duši.
Brazda, 145
Do obraćenja se uspinje poniznošću, putevima spuštanja.
Brazda, 278
Ne kloni nikada duhom, jer Gospodin je uvijek raspoloživ da ti dadne potrebnu milost za novo obraćenje koju upravo trebaš, za tvoje uzdizanje u vrhunaravnom smislu.
Kovačnica, 237