Opus Dei

Spasenje je ostvareno po Kristu, te je prema tome poslanje Crkve usmjereno prema ljudskoj osobi u njegovom ili njezinom cjelovitom biću.

Ovom istinom potvrđujemo besmrtnost za koju je čovječanstvo predodređeno; ona je dakle podsjetnik na dostojanstvo ljudske osobe, a posebno na dostojanstvo tijela.

Liturgija je "Božji čin" koji nas sjedinjuje s Isusom Kristom u Duhu Svetom (usp. "Sacramentum caritatis", br. 37).

Talijanski pisac Emanuele Cazzolla opisuje svoj posjet crkvi Svete Marije od Mira u Rimu, u kojoj se čuvaju posmrtni ostaci svetog Josemarije. Opis je iz njegove knjige ‘Il vecchio devoto o altri 11 racconti brevi’.

Novi članak iz serije Sažeci kršćanske vjere o Krštenju i Sv. Potvrdi

Oko tri kilometra zapadno od Kafarnauma, prema kršćanskoj tradiciji, nalazi se mjesto gdje je Isus umnožio pet kruhova i dvije ribe kako bi nahranio golemo mnoštvo; gdje je održao govor na gori, koji počinje s blaženstvima; i gdje se također i pojavio pred Apostolima nakon Uskrsnuća, omogućivši im drugi čudesni ulov riba i potvrđujući svetog Petra kao glavu Crkve.

Euharistija je spomen Kristova vazmenog otajstva, što uprisutnjuje njegovu jedinstvenu žrtvu u liturgiji Crkve.

Sveta Misa je žrtva, jer prikazuje u današnjem liturgijskom slavlju Crkve, jedinu žrtvu našega otkupljenja, jer je njezin spomen i primjenjuje svoj plod.

Vjera u stvarnu prisutnost Krista u Euharistiji vodila je Crkvu da iskazuje kult štovanja (što će reći, klanjanja), Presvetom Sakramentu, kako za vrijeme liturgijskog slavlja svete Mise (zbog toga je određeno da se spustimo na koljena ili se duboko poklonimo pred posvećenim prilikama), tako i nakon misnog slavlja:

Krist je ustanovio sakrament pokore kako bi nam ponudio mogućnost da se obratimo i obnovimo tako da dobijemo oproštenje milošću za opravdanje primljenom na krštenju.