Prijevod zvučnog zapisa Prelata dostupan je ispod.
Za poslušati 9-minutni zapis na španjolskom, kliknuti ovdje.
Ovaj mjesec razmišljamo o dva tjelesna djela milosrđa koja se odnose na različite oblike siromaštva: one gdje su ljudi u nedostatku odjeće i one gdje su u nedostatku slobode.
Odijevanje siromaha ne podrazumijeva samo zaštitu tijela od vremenskih utjecaja; ono također znači pomagati osobi da zadrži svoje dostojanstvo. Način odijevanja svakom muškarcu i ženi omogućava da se ispravno predstave pred drugima, te je često odraz unutarnje ljepote kršćanina.
Razmatranjem Muke našeg Gospodina očituje se da Krist trpi nepravde ljudi. Nitko, osim njegove Majke i nekolicine drugih, ne nudi mu gestu milosrđa tijekom njegovog razapinjanja. Čak mu i oduzimaju odjeću te je bacanjem kocke dijele među vojnicima. Kada nas je Isus pozvao na odijevanje siromaha znao je da ovaj čin milosrđa Njemu neće biti učinjen. Kristova golotinja na Križu odraz je nedostatka milosrđa od strane nas muškaraca i žena: našeg nedostatka ljubavi, naše hladnoće uzrokovane našim grijesima i sebičnošću.
Na neki način možemo se iskupiti sada zajedno s našom subraćom za ono što se dogodilo na Golgoti. Čak i u dobrostojećim društvima, broj ljudi koji nemaju dovoljno materijalnih sredstava za posjedovanje pristojne odjeće i normalno odijevanje nije malen. Ovaj Jubilej pruža nam još jednu priliku za „otvoriti naše oči za patnje svijeta,“ i otkriti potrebite ljude u našoj blizini. Doprinijeti možemo na različite načine, našim vremenom ili novcem, podupirući dobrotvorne organizacije koje pružaju pristojnu odjeću onima u potrebi, ili čak pomaganjem njihovog osnivanja.
Nadalje, u društvu koje teži pretvaranju ljudi u robove mode, ovo je također dobra prilika za doniranje novca koji bi možda bio potrošen na odjeću koju zapravo ne trebamo, uz istovremeno vođenje bolje brige o odjeći koju već posjedujemo. Također bi trebali nastojati davati dobar primjer svojom nepretencioznom i dostojanstvenom pojavom.
Ovo djelo milosrđa možemo također vršiti i pomaganjem, milosrdno, strpljivo i s poštovanjem, onih koji ruše svoje dostojanstvo ovakvim načinom odijevanja, uzrokovanim nedostatkom ideala ili ispravnog vodstva. Predlaganje osobi da ne slijedi određene stilove koji očituju loš ili dvojben ukus osobito je važan zadatak za roditelje u odnosu za njihovu djecu i za svaku osobu u odnosu za njezine prijatelje. Svatko od nas je kćer ili sin Božji i način našeg odijevanja dio je načina na koji prepoznajemo vlastito dostojanstvo. Dajmo do znanja da je odjeća namijenjena pokrivanju tijela s dušom, najvažnijim elementom, te da je tijelo određeno za slavno uskrsnuće.
Drugo nedvojbeno djelo milosrđa jest pohoditi utamničenika. Još jednom upravljamo svoj pogled Kristu: Gospodar zemlje bio je zarobljen noć prije njegovog raspeća. Koliko gorki su ti sati morali biti! Isusu su uskratili slobodu dok je čekao suđenje za potpuno nepravednu i lažnu optužbu. Paradoksalno, u činu potpune slobode, taj Zatvorenik, prezren od sviju, oslobađao je nas od grijeha. I nije se libio izvršiti ovu uslugu jer je Sin Božji, te brat svim muškarcima i ženama.
Oni kojima je uskraćena sloboda trebaju biti tješeni u nadi. Stoga su pape, uključujući papu Franju, često išli posjećivati zatvorenike, pružajući im riječi ohrabrenja i pozivajući ih da iskoriste svoju situaciju kako bi svoje živote otvorili Bogu. „Kada Isus postane dijelom našeg života,“ rekao je papa Franjo tijekom posjeta jednom bolivijskom zatvoru, „ne možemo više ostati zarobljenici naše prošlosti. Umjesto toga, počinjemo promatrati sadašnjost i vidjeti je drugačije, s drugačijom vrstom nade. Počinjemo vidjeti sebe i naše živote u drugačijem svjetlu. Nismo više zarobljeni u prošlosti već sposobni za i proplakati, te u svojim suzama naći snagu za započeti iznova.“
Posjećivanje zatvorenika odnosno pomaganje njihove reintegracije u društvo ima svrhu služenja onima koji su postali otuđeni od društva. Kako divan posao može biti napravljen od strane onih koji izvršavaju ili pomažu u ovom zadatku! Posebice pomaganjem onih koju su zatvoreni iz vjerskih razloga, što je u današnje vrijeme tako često slučaj.
Prisjetimo se također onih koji su okruženi zatvorima načinjenim ne od cementa, već iza rešetaka druge vrste: rešetaka koji svoj izvor imaju u alkoholu, pornografiji, drogama ili drugim porocima koji stavljaju dušu u okove i bacaju je u bezdan.
Pružimo svim ovim ljudima našu blizinu, naše razumijevanje, naš savjet, i iznad svega, našu molitvu. Podsjetimo ih da Bog nikada ne prestaje pružati svoju ruku svima, i nikada ne napušta svoju djecu. On svima daje nove prilike, uvijek, do zadnjeg trenutka života.
Sveti Josemaría bi tijekom 1930-ih znao ponekad posjetiti zatvor Model u Madridu. Neki mladi ljudi koje je duhovno pratio bili su tamo zatvoreni isključivo zbog političkih razloga. Odjeven u reverendu, u vrijeme kada su svećenici često bivali napadani, pomagao im je moliti se i poticao ih da iskoriste svoje vrijeme učeći jezike ili ponavljajući Katekizam. Čak je pozivao ove mlade ljude da igraju nogomet s drugim zatvorenicima koji su imali suprotne ili čak antikršćanske ideje kako bi se iz prijateljstva stvorenog tijekom igranja sporta moglo razviti uzajamno poštovanje.
Sveti Josemaría znao je da zatvori, tjelesni ili moralni, mogu također biti mjesta za susret s Kristom, mjesta za temeljito obraćenje. Stoga je preporučivao vjernicima Prelature da se ne srame poduzimanja ovog napora s kršćanskim smislom i istinskim bratstvom. Ako mi kršćani donesemo balzam Božjeg milosrđa na ova mjesta, mnogi zatočenici će iskusiti istinsko oslobođenje: spoznaju da su djeca Božja i samim time bezuvjetno voljena, te također štićena od strane naše Majke Marije.