Ivanna Yensen 29-godišnja je gospođa koja živi sedam godina u braku s Leandrom Abalosom. Njihovu rastuću obitelj danas čine 6-godišnja Candela, 4-godišnji Juan Cruz, 3-godišnja Camila, 1-godišnji Nicolas, Lucija koja će se uskoro roditi, i Marquitos (koji je u raju).
Ivanna je diplomirala filozofiju na sveučilištu Sv. Tome Akvinskog u San Miguelu de Tucuman, u Argentini, i trenutno radi kao vjeroučiteljica u srednjoj školi Buen Ayre u blizini Buenos Airesa,. Također predaje filozofiju i poučava grupe u trima školama u Munizu i Bella Visti, u glavnom gradu Buenos Airesu.
Potraga“Jednoga dana, kad sam imala 14 godina, ležala sam na travi i molila se, gledajući nebo kroz lišće drveta koje mi je osiguravalo hladovinu. Nikada neću zaboraviti taj trenutak. Shvatila sam da je Bog od mene htio sve. Od toga trenutka nisam prestajala tražiti kako i gdje bih to mogla učiniti, ali odgovor nije bio dovoljno jasan.
Sljedeće sam se godine počela viđati s Leom, koji je sad moj suprug. Ali, još uvijek nisam jasno vidjela stvari. S jedne strane, htjela sam se potpuno predati Bogu. A opet, činilo se da Leo osvaja cijelu moju dušu i srce.
Borba
Kada sam imala 20. godina i pohađala sveučilište, jednoga sam dana otišla učiti kod prijateljice kući. Kako sam zakoračila na ulazna vrata, nešto me je duboko dotaknulo. Što je to bilo? Na prvi pogled, ništa neobično, ali Isus mi se otkrio na vrlo dubok način..
Ono što su moje oči vidjele, bio je čisti, uredni dom, isti kao i mnogi domovi koje poznajem, uključujući i moj.
Na ulazu me dočekao kip naše Djevice s cvijećem u pozadini. Tamo je bila kuhinja normalne veličine i blagavaonica, ali uređena s puno ljubavi, s dovoljno prostora za veliku obitelj.
Ukratko, vidjela sam jednostavan dom, skromniji od mnogih drugih domova koji nikada nisu privukli moju pozornost. Ali moje je srce vidjelo još nešto. Željela sam biti poput te majke. Tko je ona bila? Što je radila? Sigurno je bila netko poseban. Majka koja odražava Boga kroz svoj dom i svakodnevni rad. Otišla sam s jakom željom da ju upoznam jer sam osjetila da me Isus zove da budem poput nje.
Te noći nisam mogla spavati i puno sam plakala. Bila sam uvjerena da sam našla svoj put, i da se obje moje ljubavi (Isus i Leo) uklapaju u život te žene koju sam poznavala jedino zbog ljubavi koju sam osjetila u njezinom domu.
Ujutro sam bez ustručavanja ispitivala prijateljicu. Tko je tvoja majka? Što ona radi? Pripada li nekoj zajednici? Moja se prijateljica smijala mojim brzim pitanjima i odgovorivši raspršila misteriju. 'Ništa. Radi doma i ne radi ništa specijalno.'
To 'ništa' moje prijateljice, u stvarnosti je bilo nešto, ali ništa različito od onoga što se događa svaki dan. Njezina je majka bila supernumerarija Opus Dei-a. Ali to sam otkrila tek nakon nekog vremena. Nakon što nisam uspjela dobiti jasan odgovor, nisam mogla vjerovati što mi se događa. Činilo se da sve što sam tako dugo tražila sada blijedi pred mojim očima. Nisam to mogla samo tako prihvatiti, pa sam pitala prijateljicu da li zna gdje bih mogla otići na duhovnu obnovu.
'Možda ti 'svećenici Djela' mogu pomoći', odgovorila je.
Predaja
Toga 2. listopada, tri godine nakon duhovne obnove, zatražila sam da budem primljena u Opus Dei kao član – supernumerarija. Nisam znala što je značio taj datum (godišnjica utemeljenja Djela), ali kad sam saznala, pomislila sam: 'Djelo je rođeno…Ja sam rođena…Ali, naravno! Da, Bog je iz vječnosti mislio na Djelo za mene.'
Od tada, moj je svakodnevni izazov pretvoriti svoj dom u dom iz Nazareta, kako je Sv.Josemaria nekoć govorio. I postajem sve više i više uvjerena da je najbolji način da se bude vjeran instrument u Božjim rukama u tome da se Njemu prepusti da učini sve. Na takav način pokušavam živjeti svoj obvezni odmor tijekom svake trudnoće. * Za vrijeme toga razdoblja prisilne neaktivnosti, pokušavam ponuditi Bogu sve što radim, naime, 'ništa'. Mislim da Isus želi da 'izbrišem sebe' tako da On ima prostora pisati.
*Ivanino zdrastveno stanje je takvo da najmanji napor može uzrokovati kontrakcije koje dovode do preranog rođenja njezina djeteta.