Francoise, sa sedmero djece izabrali ste ne baviti se ničim drugim osim cjelodnevnog majčinstva i obavljanja posla kućanice. Što vas je dovelo do te odluke?

Za početak, okolnosti su me navele na to da donesem odluku da ne radim izvan kuće. Zbog posla mojeg supruga često smo se selili i on bi bio odsutan mnogo tjedana za redom. Bili smo blagoslovljeni sa svoje sedmero djece koja su me smatrala zauzetom, najblaže rečeno! Zapravo, uvijek sam vidjela svoj dnevni posao majke kao istinito zanimanje.. bez novčane naknade.

Jedno od moje djece, desetogodišnjaka, jednog je dana netko pitao gdje mu majka radi.

Odgovorio je, prirodno, da je mama glavna kod kuće... Diplomirala sam obrazovne znanosti i radila sam kao nastavnica. Imam i druge aktivnosti izvan kuće kojima sam zauzeta, ali mogu izabrati kako ću iskoristiti svoje vrijeme. Tako sam spokojnija, a i moj muž također.

Kao supruga i majka osjećam odgovornost za svoju obitelj i samim tim odgovorna sam i za ono što moja djeca mogu pridonijeti društvu i Crkvi u budućnosti. Duboko u sebi osjećam sigurnost da radim za budućnost, iako radim kod kuće.

U Opusu Dei ste više od 20 godina. Kako vam je poziv promijenio život?

Zatražila sam pristup u Opus Dei tri dana prije vjenčanja; za nekoliko će dana biti dvadeset i jedna godina. Na neki način ništa se nije promijenilo. Istodobno, moj poziv u Opus Dei omogućuje mi da se predam cijela svakoj od svojih aktivnosti i da ih vidim kao mogućnosti za dijalog s Bogom. U razgovoru s kolegama prije nekoliko godina, jedan od njih pitao me kako mi kod kuće nije dosadno. Tada sam imala četvero djece i najstarije je imalo šest godina. U tom trenutku sam razumjela koliko mi moj poziv omogućuje da budem sretna i ispunjena time što radim. Sjetila sam se knjige koju su mi čitali kad sam bila dijete. Tamo se moglo vidjeti kako Djevica Marija kuha, šiva, čisti svoju kuću u prisutnosti svoga Sina, koji je još dijete. Voljela sam te slike jako lijepe i nasmijane Djevice i divnog Djeteta Isusa. Moj rad je ponavljanje, na moj način, Marijina rada u Nazaretu. Moj poziv mi pomaže da posvetim vrijeme svaki dan Bogu, kroz molitvu, krunicu, svetu misu itd. To mi pomaže da cijenim svoj rad kod kuće, djecu i druge aktivnosti, da vidim stvari iz druge perspektive.

Utječe li tvoj poziv na način na koji radiš kod kuće? Pomaže li u tvom obiteljskom životu?

U Opusu Dei sam naučila staviti Boga na prvo mjesto. Počinjem dan s molitvom, sve što radim tog jutra je iz ljubavi prema Bogu. Na primjer, kada uredim kuću, operem odjeću i očistim kuhinju, znam da su to djela ljubavi prema Bogu. To mi pomaže da ih radim bolje. Također sam počela gledati na ovaj posao kao na pravi profesionalni posao.

Duh Opusa Dei je također velika pomoć na području edukacije. Sv. Josemaria imao je vrlo pozitivne ideje o tome. Na primjer, potreba za učenjem djece autoritativno, ali također i s duhom slobode, da bi postali odgovorni, učeći ih kako živjeti s ljudskim i duhovnim vrlinama, s većom dubinom. Sve je to moguće učiniti velikom prirodnošću, primjerom i molitvom. Kada zašijem šav na odjeći nekoga u obitelji, molim za tu osobu, i to pretvara šivanje u apostolat. Osobito na misi, kojoj nastojim prisustvovati svaki dan, "punim svoje baterije". Da bih prisustvovala Misi svaki dan, potrebno je biti organiziran, to je glavna stvar i u tome mi raspored koji sam primila u Opusu Dei uvelike pomaže. To je istinski i nezamjenjiv dar.

Kako uspijevate kombinirati svoj život kao supružnici, svoj obiteljski život i svoju intimu s Kristom?

To se događa samo od sebe, jer je sve povezano, iako netko može pomisliti da djeca oduzmu svu energiju i vrijeme tako da se ne može raditi ništa drugo. Kada sam kod kuće, mogu raditi svašta za Krista, za Crkvu, za Papu, čime me moj obiteljski život ne drži udaljenom od Boga. Čak je suprotno, kada idem na godišnje duhovne vježbe, može se činiti da napuštam svoj položaj kod kuće, ali nakon toga se vratim odmorena i duhovno obnovljena i ukućani imaju koristi od toga, i nadam se moj suprug također. Kroz svoj duhovni život njegujem svoju ljubav za supruga i obratno. Naš život u paru pomaže mi da budem bliže Kristu.

Pretpostavljam da postoji opasnost da djeca mogu zauzeti dosta vremena što bi nas moglo udaljiti jedno od drugog. Ali i u ovom slučaju učenje Sv. Josemarie je od velike pomoći. Naglasio je važnost osiguranja intimnosti svaki dan, osobito s Kristom, ali također između muža i žene navečer ili na kraju tjedna. U mojem iskustvu, to je dobar način da vjenčani parovi izbjegnu "izgaranje"!