1975. godine novi je komunistički režim u katolicizmu vidio prijeteću paralelnu vlast, te radi toga zatvorio sve katoličke biskupe, zatvorio sjemeništa i odvratio vjernike od prakticiranja vjere. Danas je Crkva jača nego ikada. U Južnom Vijetnamu vlada je nedavno maknula nadzor nad mnogo svećenika koji bi mogli biti zaređeni. Sjemeništa su puna radi čega mnogi sjemeništarci trebaju putovati u strane zemlje na obuku.
Bio sam vrlo iznenađen vitalnošću katoličke vjere u državi; nastavlja rasti i sada broji više od osam milijuna ljudi. Dok sam u nedjeljno poslijepodne putovao autobusom u Saigon prošli smo pored posebnih prometnih kontrola koje su postavljene radi zastoja uzrokovanog mnogim ljudima koji idu u i iz mnogih crkava.
U svakoj smo ulici vidjeli kuće s kipovima Blažene djevice Marije na gornjem balkonu, što je preuzeto iz budističke tradicije stavljanja kipa Guane Yin, božice milosti, na najvišoj točki kuće. U drugim su domovima obitelji izgradile mala svetišta Svetoj Obitelji. Crkvena zvona zvone po cijelom Saigonu u 04:30 ujutro. Vjera Vijetnamaca je doista očita.
U vrućem i vlažnom selu My Son smo blisko surađivali s o. Josephom, energičnim župnim svećenikom koji uz svoje nebrojene dužnosti brine i o popravcima kuća siromašnijih stanovnika. Teški uvjeti Mekonga brzo unište drvo slabije kvalitete koje se koristi za siromašnije kuće. Jedna kuća koju smo popravili je bila djelomično urušena. Novcima koje su dečki sakupili kroz godinu kupili smo drvo i valoviti aluminij za izgradnju novih vanjskih zidova za pet kuća koji bi trebali trajati puno desetljeća više nego originalni trošni drveni zidovi.
Postali smo ambiciozniji u K'Longu, hladnom, suhom gradu u brdima izvan Saigona. Tamo smo naumili izgraditi cijelu novu kuću za jednu siromašniju obitelj uz dva ugodna bloka za opću uporabu. Uz pomoć lokalnih obrtnika izgradili smo i položili zidove za novu kuću, izgradili krov i kupaonicu.
Zadnja dva dana kampa vratili smo se u Saigon. Pripreme za Tet festival (proslavu vijetnamske lunarne nove godine) bile su u punom zamahu. Vidjeli smo kako se u glavnim ulicama pripremaju mnoge začuđujuće splavi i cvjetni aranžmani, ali smo, na žalost, morali otići prije velikog dana.
Katolici se u Vijetnamu nadaju da će ova godina u zemlji donijeti više napretka što se tiče vjerskih sloboda. Odnosi s vlastima su se popravili, ali me je svatko s kim sam razgovarao zamolio da molim za njihovu zemlju. To je važna nakana koju bi svi katolici trebali imati na umu.