Trenutak Afrike

Liliane, mlada žena iz Kameruna koja sada živi u Parizu, priča o izazovima koje njena država proživljava i o njenom životu u Opusu Dei.

Liliane, možete li nam reći kako ste upoznali Opus Dei u Kamerunu?

Upoznala sam Opus Dei u Komu, u selu gdje je moj otac rođen. Selo je udaljeno otprilike sat i pol vožnje autom od Yaoundea, glavnog grada Cameruna. Nekolicina članova Djela zajedno sa studentima organizirala je desetodnevni boravak kako bi pomogli majkama da poboljšaju životne uvjete, boljim odgojem djece i brigom za dom.

Ove djevojke su nam govorile o aktivnostima potpomognutim od strane Rigela, centra Opusa Dei u Yaoundi. Taj centar nudi mladim ženama kršćansko obrazovanje, također nastavu u modnom dizajnu, učenje raznih vještina i engleskog jezika. Počela sam pohađati te aktivnosti te tako upoznala Djelo. Nedugo nakon toga, odlučila sam da i ja također želim nastojati biti sveta, radeći ono što najviše volim raditi, pomagati u održavanju doma.

Jedna od najznačajnijih inicijativa koju su pokrenuli članovi Opusa Dei u Kamerunu je Sorawell, medicinska škola na kojoj sam studirala. Ondje mlade žene uče vještine potrebne za rad na menadžerskim pozicijama u bolnicama. Također, tamo se pokušava potaknuti vrijednost rada na kućanskim poslovima. U Kamerunu je vrlo važno učvrstiti ulogu majki obitelji, kako bi zauzvrat afričke obitelji bile ojačane.

Dio mojih kolega sa studija sada radi u restoranima, hotelima i veleposlanstvima. Nakon završetka moga studija, odlučila sam doći u Francusku gdje sada i živim.

Kako se trudite posvećivati svoj rad svakoga dana?

Normalno! To je prvi odgovor koji mi pada na pamet. Ja sam samo još jedna među svojim kolegama sa posla. U mojem ophođenju sa njima, trudim se voljeti svaku osobu koju sretnem. Za razliku od dugih razgovora, one žele da ih netko posluša, i da ih ljudi ne ogovaraju iza njihovih leđa, što je vrlo prisutno među kolegama sa posla. One žele da ih se prihvati onakve kakve jesu.

Nastojim biti smirena prilikom trenutaka velikih pritisaka na poslu. To je česta prilika za razgovor sa mojim kolegama o dubljim temama poput smisla života. Ako me tko pita o mom unutarnjem miru, odgovorim da stavljam dnevne kušnje i stres na oltar Svete mise i molim Boga za milost da živim svaki dan dobro sa puno mira.

U mom slučaju, put prema svetosti koji sam započela uključuje celibat: žrtvovanje mog života Bogu u potpunosti, u svakom pogledu.

Možete li nam reći kako Opus Dei pomaže ostati blizu Krista?

Kršćanska obrazovanje mi je pomoglo u velikoj mjeri. Nemoguće je voljeti Boga ako Mu se obraćamo ponekad i ako imamo maglovitu sliku o Njemu.

Kršćanstvo je još u začetku u Africi. Kamerun će uskoro slaviti 120-tu godišnjicu dolaska prvih njemačkih misionara. To je vrlo kratko vrijeme u usporedbi sa 2000 godina življenja kršćanstva u Europi.

Kako je kršćanstvo tek nedugo došlo, nije još u potpunosti oblikovalo našu kulturu ili naš način mišljenja. Ponekada nalazite ljude koji, ako njihova djeca imaju probleme u školi ili im je s nekim na poslu teško raditi, plaćaju vrača subotom da istjera zlog duha i prenese ga na nekog drugog. A onda u nedjelju ujutro oni odlaze na Misu i traže Boga da učini istu stvar! Misle da je bolje imati dva konja u utrci nego jednog!

To je okolina u kojoj sam odrasla. Obrazovanje koju dobijam u Djelu pomaže mi upoznati pravo lice Krista. Obrazovanje u kršćanskoj vjeri, dnevna molitva ispred Presvetog i redovito duhovno vodstvo, aktivnosti koje potiče Opusu Dei, bile su od velike koristi za mene.

Da li se želite vratiti u vašu domovinu i sa vašim iskustvom pomoći u njenom razvoju?

Naravno! Velika mi je želja vratiti se u Camerun i biti od koristi i potaknuti moje afričke prijatelje. Ali također znam da mnogi Afrikanci ne mogu naći posao u svojim zemljama pa preferiraju ostati u inozemstvu, svaki slučaj je jedinstven i poseban.

Ovdje ima toliko toga uzbudljivoga za obaviti. Za početak, nema potrebe za evangelizacijom društva. Za razliku od toga, moju zemlju treba pokrstiti – ne ponovno pokrstiti. Jedan od problema na koji ljudi nailaze u Kamerunu je beznadno shvaćanje života. Mnogi mladi ljudi drže da se naše društvo nikada neće poboljšati. Oni vide posao samo kao način zarađivanja dovoljno novca za preživljavanje, no ne kao i sredstvo postizanja ljudskih vrijednosti koje su potrebne za ljubiti Boga i bližnje, te pomaganju u razvoju naše zemlje. Mi Kršćani moramo ispuniti Kamerun nadom!