Dok je jutro još šaptalo, okupili smo se u Gradecu i, nakon doručka i kratkog dogovora, uzbuđeno se ukrcali na put prema Rimu, noseći u sebi mnoga očekivanja, ali i tihe molitve. Put je prošao tako mirno i brzo da na glazbu ni pomislili nismo. U hotel nedaleko od Vatikana stigli smo na večeru, a potom prošetali do trga predivne bazilike kako bismo izmolili Vjerovanje, kao što je to volio činiti sv. Josemaría.
Utorak smo započeli misom i šetnjom do Papinskog sveučilišta Svetog Križa, gdje se održavao UNIV Forum. Odmah nas je iznenadila činjenica koliko je bilo mladih iz cijeloga svijeta — osmijesi, jezici i boje miješali su se na svakom koraku. Sudjelovali smo na zanimljivim i aktualnim predavanjima te razgovoru s Luisom Francescijem, koji je dijelio svoja iskustva iz rada za Commonwealth i predstavio nam mogućnosti umjetne inteligencije u donošenju vladinih odluka. Nastavili smo obilazak Pantheona, gdje je svaki kamen odzvanjao tisućama godina, te crkve sv. Ignacija Loyolskog, čije su nas freske prevarile da gledamo "nebo" ondje gdje je samo ravan strop. Povratak prema hotelu ostao nam je u nezaboravnom sjećanju — osobito šetnja uz Tiber i zalazak sunca.
Vatikanski muzeji otvorili su nam u srijedu vrata svjetova kakve dosad nismo ni mogli zamisliti. Freske poput Atenske škole, mumije, kipovi, zlato i tisuće koraka kroz povijest vodili su nas do Sikstinske kapele, gdje smo, uz odlično vođenje našeg Filipa, gledali Michelangelovu viziju vječnosti. Nakon toga uputili smo se na druženje s ocem Fernandom i studentima iz cijelog svijeta. Iznenadio nas je svojom mirnoćom te jednostavnošću svojih riječi, koje su nam bile velik poticaj za naš duhovni život. Srijeda je bila posebna i zato što su nam se pridružili studenti iz Slovenije i ostatak naše ekipe.
Četvrtak smo započeli molitvom u Novoj crkvi Svete Marije u Vallicelli, predivnoj renesansno-baroknoj crkvi oratorijanaca. U gradskom muzeju uživali smo u vođenom posjetu, impresivnim kipovima te pogledu na Rimski forum. Popodne smo sudjelovali na misi Velikog četvrtka, a nakon odlične pizze i ugodnog druženja, tradicionalno smo obišli sedam crkava po cijelom Rimu.
Petak smo rezervirali za posjet Villi Tevere — centralnom sjedištu Opusa Dei. Bilo je divno vidjeti grob sv. Josemarije, čovjeka koji je nadahnuo toliko ljudi i društvenih inicijativa. Nezaboravno je bilo i vođenje don Íñiga, koji nam je iz prve ruke objasnio bogatu simboliku različitih mjesta, kapela i slika u kući. Ugodno vrijeme dodatno nas je potaknulo na šetnju kroz park Ville Borghese, sve do papinske bazilike Marije Snježne. Večer smo, nakon obreda u Bazilici sv. Marije od nebeskog oltara, posvetili pobožnosti Križnog puta uz Kolosej, zajedno s tisućama hodočasnika i vjernika.
Subota je bila dan iščekivanja. Nakon šetnje gradom i ručka — tjestenine, naravno — pripremali smo se za uskrsnu noć. Na uskrsnoj vigiliji u Bazilici sv. Petra divili smo se ljepoti liturgije, vatikanskog zbora i pobožnosti okupljenih. Simbolika širanja plamena svijeća iz jedne baklje na sve okupljene, na cijeli svijet. Tisuće malih plamena zajedno proizvodi svjetlost dovoljnu da rasvijetli svaki mrak, svaku tminu. Simbolika Kristove ljubavi kao svijeće koja predajući svoj plamen drugim svijećama ne gubi ništa od sebe, nego samo pridodaje većem sjaju. Čarobna i sretna noć otkupljenja cijelokupnog čovječanstva — noć koja će zasigurno ostati u našem sjećanju.
Na Uskrsno jutro Trg sv. Petra bio je more boja, zastava i radosti. Papa, vidno umoran, udijelio je blagoslov "Urbi et Orbi", a mi smo, rame uz rame s tisućama ljudi, osjećali da pripadamo nečemu većemu od nas samih. Posebno nas je dirnuo njegov silazak među ljude, blagoslivljanje djece i bolesnih — pravi primjer predanosti sve do kraja!