Molimo svaki dan za našega Svetoga Oca Benedikta: Neka ga Gospodin čuva, nadahnjuje i blaženim učini na zemlji i neka ga ne preda bijesu dušmana njegovih.
Što se nedavno dogodilo potvrđuje što je rekao Joseph Fouché, đavolski ministar Policije Napoleona: «Dajte mi što je bilo tko napisao i ja vas tvrdim da mogu izvući jednu rečenicu iz konteksta i odmah ga poslati na stratište».
Papa je u Regensburgu govorio o odnosu vjere i razuma, a ne o islamu. Sveti Otac ispravno je učinio jer je pozvao na slobodan i iskren dijalog uz veliko međusobno poštovanje koji spreže vjeru i razum.
Papa nikada nije imao nikakvu nakanu povrijediti osjetljivost muslimana, nego naprotiv prema njihovoj religiji gaji, kao uostalom i prema drugim religijama i kulturama, stajalište poštovanja i dijaloga.
"Quería invitar al diálogo de la fe cristiana con el mundo moderno y al diálogo de todas las culturas y religiones".
Sveti Otac stoga doista je iskreno žalio što su neki pasusi njegova govora mogli zvučati kao uvredljivi za osjećaje vjernika muslimana i što su protumačeni na način u cijelosti neodgovarajući njegovim namjerama.
To što je u srcu Svetoga Oca jest jasno i radikalno odbacivanje religioznoga opravdavanja nasilja.
Dapače, u govorima se Svetoga Oca jasno očituje upozorenje, upravljeno zapadnoj kulturi, kako bi se izbjeglo preziranje Boga i cinizam koji ruganje svetim drži pravom slobode.
Papa je jednostavno istaknuo da religija ne može biti temelj nasilju ili ratu.
Papa je tu jednostavno izrazio osjećaje i želje milijuna muslimana koji na jedan il drugi način kažu: nasilje i islam ne mogu biti povezani.
Po mome sudu Papa je postao glasnogovornik milijuna i milijuna osoba na svijetu, također i muslimana koji smatraju da apsolutno ne treba povezivati nasilje s religijom.
Religija ne može biti temelj nekog sukoba, rata, ili bilo kakvog oblika nasilja, napada ili želje istrijebiti druge. „ Očitovanja nasilja ne mogu se pridavati religiji kao takvoj, nego kulturnim ograničenjima s kojima je ona življena i razvila se tijekom vremena... Stvarno se, svjedočanstva postojeće intimne veze između odnosa s Bogom i etikom ljubav, uočavaju u svim velikim vjerskim tradicijama “.
Jasna je dakle volja Svetoga Oca gajiti poštivanje i dijalog prema drugim religijama i kulturama, očito i prema islamu
Uostalom, 18. rujna. su i fundamentalistički pokreti poput Hamasa smirivali ljude, a muslimani u Libanonu i na Bliskom istoku osudili su napade na neke crkve i govorili su o svojoj „braci kršćanima“.
Papino stajalište o islamu je nedvojbeno ono izrečeno u saborskome dokumentu Nostra Aetate: Crkva gleda s poštovanjem i muslimane, koji se klanjaju jedinomu Bogu, živome i subzistentnome, milosrdnom i svemogućem, stvoritelju neba i zemlje, koji je govorio ljudima. Oni se svom dušom nastoje podložiti njegovim skrovitim odlukama, kao što se Abraham, na koga se islamska vjera rado poziva, podložio Bogu. Oni Isusa, istina, ne priznaju Bogom, ali ga ipak časte kao proroka, a također i njegovu djevičansku majku Mariju. Nju ponekad i pobožno zazivaju. Osim toga iščekuju dan suda, kad će Bog naplatiti svim uskrslim ljudima. Zato cijene moralni život, a Boga štuju napose molitvom, milostinjom i postom (n. 3).
U potvrđivanju svoga poštovanja prema svima koji ispovijedaju islam, Papa želi da budu poduprti u razumijevanju pravoga smisla njegovih riječi, kako bi se, pošto se nadvlada ovaj ne lak trenutak, ojačalo svjedočenje „ jedinom živom i postojećem Bogu, stvoritelju neba i zemlje, koji je govorio ljudima ,“ te suradnja „ kako bi zajedno za sve ljude branili i promicali socijalnu pravdu, moralne vrednote, mir i slobodu.
Molimo svaki dan za našega Svetoga Oca Benedikta: Neka ga Gospodin čuva, nadahnjuje i blaženim učini na zemlji i neka ga ne preda bijesu dušmana njegovih.
