Dana 23. svibnja, biskup Fernando José Castro Aguayo zaredit će osamnaest đakona Prelature Opusa Dei iz dvanaest zemalja u svećenike. Pozivamo vas da ih duhovno pratite moleći se za njih i njihove obitelji u ovom posebnom trenutku.
Ovo su njihova imena:
- José María Álvarez de Toledo Martín de Peralta (Španjolska)
- Joseph Michael Nicolas Arbilo (Filipini)
- Tobechukwu Ugochukwu Attoh (Nigerija)
- Alfonso Carlos Aza Jácome (Španjolska)
- Pablo Bistué Muñoz (Španjolska)
- Alfonso Cabrera Salinas (Kamerun)
- Pedro José de León Chávez (Guatemala)
- Francisco de Paula Febres-Cordero Carrillo (Venezuela)
- Josimar Pereira Freitas (Brazil)
- Juan Martín Gismondi (Argentina)
- José Tomás Larraín Correa (Čile)
- Anthony Oluchukwu Momah (Nigerija)
- Peter Leonard Otieno Ndeda (Kenija)
- Charles Ejike Ozoene (Nigerija)
- David Serrano Ariza (Kolumbija)
- Federico Angelo Carlo Skodler (Italija)
- Víctor Torre de Silva Valera (Španjolska)
- Augustine Onyekachi Ufoegbune (Nigerija)
Možete pratiti prijenos ceremonije uživo ovdje.
Neke od priča ređenika
Federico Skodler ima 48 godina i rođen je u Trstu u Italiji. Studirao je filozofiju i nekoliko godina proveo kao učitelj u talijanskim državnim školama. Kao pridruženi član Opusa Dei, gaji cjeloživotnu strast prema autobusima: „Kao dijete volio sam gledati kamione kako rade na gradilištima. To se postupno pretvorilo u fascinaciju gradskim autobusima i na kraju sam postao svojevrsni stručnjak.“ Kad je otkrio da i drugi dijele njegov interes, pridružio se udruzi posvećenoj očuvanju baštine lokalnog javnog prijevoza. To je neočekivana inspiracija za svećenički poziv, ali Federico ga je učinio svojim: „Ono što me oduvijek fasciniralo kod autobusa nije sam stroj, već kako prevoze ljude tamo gdje trebaju. Kao đakon, a uskoro i svećenik, nadam se da ću učiniti nešto slično: hodati s ljudima na jedinom putovanju koje je zaista važno, onom koje nas vodi do svetosti, gdje leži naša prava sreća.“
Alfonso Cabrera Salinas odrastao je u Córdobi u Španjolskoj i numerarij je Opusa Dei. Nakon što je studirao u svom rodnom gradu, proveo je deset godina u Kamerunu, radeći i doprinoseći apostolatima Djela. To iskustvo oblikovalo je njegov put do svećeništva na načine koje nikada nije očekivao. „Najmlađi sam od devetero djece“, kaže, „i odrastanje u obitelji naučilo me da vjerujem providnosti, čak i kada put preda mnom nije jasan. Uvijek ću biti zahvalan na tim godinama u Kamerunu. Uspio sam vidjeti bogatstvo Crkve i Djela iznutra, na prekrasnom mjestu, vrlo različitom od onog u kojem sam odrastao.“
David Serrano rođen je u Bogoti u Kolumbiji 1997. godine. Nekoliko je godina predavao filozofiju u školi prije nego što se preselio u Rim, gdje sada istražuje na Papinskom sveučilištu Svetog Križa. Nakon gotovo sedam godina života u njemu gaji posebnu naklonost prema Vječnom gradu: „Kad sam prvi put stigao, biskup Javier Echevarría rekao mi je da je najveće blago Rima Papa. To nikada nisam zaboravio. Život ovdje me naučio da biti Rimljanin znači, više od svega, biti srcem blizak Petrovom nasljedniku. Nadam se da će moja svećenička služba nositi taj duh; biti most koji pomaže ljudima da se osjećaju kao kod kuće u Crkvi i da u toj velikoj obitelji otkriju ljubav koju Bog ima prema njima.“
Tobe Attoh odrastao je u Lagosu u Nigeriji, gdje je studirao i radio prije nego što je došao u Rim na teološki studij. Njegov prvi susret s Opusom Dei seže dalje od većine: „Imao sam četiri godine kada sam prvi put čuo za Djelo, zbog nevjerojatnog deserta koji je moja majka napravila. Rekla nam je da je recept dobila od nekih žena iz Opusa Dei.“ Godinama kasnije, prisustvovanje beatifikaciji Álvara del Portilla dalo je tom djetinjstvu potpuno novu dubinu: „Osjetio sam univerzalnost Djela i toplinu ljudi tamo i odjednom sam shvatio na što mi je majka ukazivala svih tih godina prije.“
Víctor Torre de Silva rođen je u Madridu u Španjolskoj 1998. godine i studirao je filozofiju na Papinskom sveučilištu Svetog Križa u Rimu. Prije svećeničke formacije predavao je filozofiju u srednjoj školi u Madridu i to iskustvo mu je ostalo u sjećanju: „Poučavanje i naviještanje Evanđelja nisu dvije potpuno različite stvari. Oboje se svode na pomaganje ljudima da se otvore istini i Božjoj ljubavi, koja daje smisao ljudskom životu. Nadam se da će moja svećenička služba biti nastavak te iste potrage i da će kroz nju mnogi ljudi otkriti radost spoznaje da su voljeni i pozvani voljeti zauzvrat.“