Otkad sam počela polaziti neke vidove formacije, često sam se osjećala kao da cijelo vrijeme „konzumiram“ dobra, a ne dajem ništa zauzvrat. Sada, kao Suradnica, mogu dati svoj doprinos, ali iznad svega primam pomoć za posvećivanje svakodnevnog života i sve radim sa smiješkom. Izazov mi je biti vjerna molitvi i dovoditi svoj svakodnevni život u red: ustajanje, molitva, briga o djeci u školi, kupovina, kućanski poslovi, borba s gomilom prljave odječe, kuhanje …
Naučila sam kako odrediti prioritete i raditi na način koji ima više reda. Jedna od najvažnijih stvari koje sam naučila bila je kako otkriti Boga u susjedu, u ljudima koji me okružuju, u onima koji pate ili su u potrebi, kao i u ljepoti i radosti odnosa.

Razmatrajući poruku sv. Josemaríje otkrila sam da osoba koja se oslobodila svojih sebičnosti postaje slobodnija i darežljivija, sposobna ljudskošću obogatiti veze s drugima.