Drage obitelji,

Dragi prijatelji u Kristu,
Zahvalan sam za vašu prisutnost ovdje večeras, kao i za svjedočanstvo vaše ljubavi prema Isusu i njegovoj Crkvi. Zahvaljujem se biskupu Reyesu, Predsjedavajućem Biskupske komisije za obitelj i život, za njegove riječi dobrodošlice u vaše ime. Na poseban se način zahvaljujem onima koji su dali svjedočanstva i s nama podijelili svoje živote vjere.
Pisma rijetko govore o svetom Josipu, ali kada to čine, često ga nalazimo kako se odmara, kao kada mu anđeo otkriva Božju volju u snovima. U ulomku Evanđelja smo upravo čuli da ne nalazimo Josipa kako se odmara jedanput, već dvaput. Večeras bih se htio odmarati u Gospodinu sa svima vama, te razmatrati dar obitelji s vama.
U obitelji je važno sanjati. Sve majke i očevi 9 mjeseci sanjaju o svojim sinovima i kćerima u maternici. Sanjaju o tome kakvi će biti. Nije moguće imati obitelj bez takvih snova. Kada izgubite tu sposobnost sanjanja, gubite sposobnost voljenja, sposobnost voljenja je izgubljena. Predlažem da se navečer prilikom ispita savjesti upitate jeste li sanjali o svojim sinovima i kćerima. Jeste li sanjali o svojem suprugu ili supruzi? Jeste li danas sanjali o svojim roditeljima, bakama i djedovima koji su vam prenijeli obitelj? Vrlo je važno sanjati i posebno sanjati u obitelji. Molim vas da ne izgubite sposobnost sanjati na taj način. Koliko se samo rješenja za obiteljske probleme nađe kada uzmemo vremena za razmatranje, ako razmišljamo o suprugu ili supruzi i o dobrim kvalitetama koje imaju. Nemojte nikada izgubiti sjećanje na vrijeme dok ste bili cura i dečko. To je vrlo važno.
Josipu je odmor otkrio Božju volju. U tom trenutku odmora u Gospodinu, kada uzimamo prekid od naših mnogih dnevnih obveza i aktivnosti, Bog također govori nama. Govori nam u čitanju koje smo upravo čuli, u našoj molitvi i svjedočanstvu, kao i u tišini naših srca. Razmotrimo što nam Gospodin govori, osobito u večerašnjem Evanđelju. Tri su gledišta ovog ulomka koja tražim da razmotrite: odmaranje u Gospodinu, ustajanje s Isusom i Marijom i biti proročki glas.
Odmaranje u Gospodinu. Odmor je toliko potreban za zdravlje naših umova i tijela, te ga je često toliko teško postići radi mnogih zahtjeva koji se stavljaju pred nas. Ali je odmor također ključan za naše duhovno zdravlje, kako bi mogli čuti Božji glas i razumjeti što traži od nas. Josipa je Bog odabrao kao Isusova poočima i Marijina muža. Kao kršćani i vi ste, poput Josipa, pozvani stvoriti dom za Isusa. Stvarate mu dom u svojim srcima, svojim obiteljima, svojim župama i svojim zajednicama.
Kako bi mogli čuti i prihvatiti Božji poziv, stvoriti dom za Isusa, morate se moći odmarati u Gospodinu. Možete mi reći: Sveti Oče, želim se moliti, ali imam toliko posla! Moram se brinuti o svojoj djeci, imam kućanske poslove, preumoran sam čak i za dobro spavanje. Može biti točno, ali ako se ne molimo, ne ćemo znati najvažniju stvari od svih: Božju volju za nas. Uz svu našu aktivnost ili zaposlenost, bez molitve ćemo postići vrlo malo.
Odmaranje u molitvi je iznimno važno za obitelji. Prvo u obitelji naučimo kako moliti. Ne zaboravite da obitelj koja moli zajedno, ostaje zajedno. To je važno. Tamo smo upoznali Boga, izrasli u muškarce i žene vjere, vidjeli se kao članove veće Božje obitelji, Crkve. U obitelji učimo kako voljeti, kako oprostiti, biti darežljivi i otvoreni, a ne zatvoreni i sebični. Učimo kako prijeći preko naših osobnih potreba, kako bi se susreli s drugima i podijelili naše živote s njima. Zato je toliko važno moliti se kao obitelj! Zato su obitelji toliko važne u Božjem planu za crkvu!
Htio bih vam reći nešto vrlo osobno. Jako volim sv. Josipa. On je jak čovjek tišine. Na svojem stolu imam kip sv. Josipa kako spava. Dok spava brine se za Crkvu. Da, on to može! Mi to znamo. Kada imam problem ili poteškoću, napišem ga na papir i stavim ispod kipa kako bi on mogao sanjati o tome. To znači molim vas da se molite sv. Josipu za taj problem.
Sljedeće, ustajanje s Isusom i Marijom. Ti dragocjeni trenutci počivanja, odmaranja s Gospodinom u molitvi, su trenutci koje možemo htjeti produžiti. Ali poput sv. Josipa, kada smo čuli Božji glas, moramo se ustati iz drijemanja, moramo ustati i djelovati (usp. Rim 13:11). Vjera nas ne miče iz svijeta, već nas dublje uvodi u njega. Svatko od nas, u stvari, ima posebnu ulogu u pripremanju dolaska Božjeg kraljevstva na naš svijet.

Upravo kako je dar Svete Obitelji bio povjeren svetom Josipu, dar obitelji i njezino mjesto u Božjem planu je povjereno nama kako bi smo ga mogli prenijeti dalje. Svakome od vas i nas, jer i ja sam sin obitelji.
Anđeo Gospodnji je Josipu otkrio opasnosti koje su prijetile Isusu i Mariji, tjerajući ih da pobjegnu u Egipat, a zatim da se nasele u Nazaretu. Isto tako, u naše vrijeme, Bog nas poziva da prepoznamo opasnosti koje prijete našim obiteljima i zaštitimo ih od zla. Moramo biti pažljivi na novu ideološku kolonizaciju.
Čuvajte se nove ideološke kolonizacije koja pokušava uništiti obitelj. Nije rođena iz sna koji imamo od Boga i molitve – dolazi izvana, zato se i zove kolonizacija. Nemojmo izgubiti slobodu prenošenja zadaće koju nam je Bog dao, zadaće obitelji. Te, onako kako su naši ljudi mogli reći u prošlosti „Ne" periodu kolonizacije, kao obitelji trebamo biti mudri i snažno reći „Ne" bilo kojem pokušaju ideološke kolonizacije koja bi mogla uništiti obitelj. Te tražiti zagovor sv. Josipa kako bi znali kada reći „Da", a kada reći „Ne"….
Pritisaka je na obiteljski život danas mnogo. Ovdje na Filipinima, bezbrojne obitelji još uvijek pate učinke prirodnih katastrofa. Ekonomska situacija je uzrokovala dijeljenje obitelji radi preseljenja i potrage za zaposlenjem, a financijski problemi cijede mnoga kućanstva. Dok previše ljudi živi u posvemašnjem siromaštvu, drugi su obuzeti materijalizmom i stilovima života koji su destruktivni prema obiteljskom životu i najtemeljnijim zahtjevima kršćanske moralnosti. Obiteljima također prijete rastući napori nekih za redefinicijom same institucije braka, relativizam, kultura prolaznosti, nedostatak otvorenosti za život.
Mislim o blaženom Pavlu VI koji je u trenutku izazova rasta stanovništva imao snage braniti otvorenost za život. Znao je poteškoće kroz koje prolaze obitelji, te je zato u svojoj enciklici (Humanae Vitae) izrazio suosjećanje prema posebnim slučajevima. Također je nastavio, pogledao je ljude na zemlji i vidio taj nedostatak (djece) i problem koji može uzrokovati obiteljima u budućnosti. Pavao VI bio je hrabar, dobar pastir koji je upozorio svoje snove na vukove koji se približavaju. Danas nas blagoslivlja s nebesa.
Naš svijet treba dobre i snažne obitelji kako bi pobijedio ove prijetnje! Filipini trebaju obitelji koje su svete i pune ljubavi da zaštite ljepotu i istinu obitelji u Božjem planu i da budu potpora i primjer drugim obiteljima. Svaka prijetnja obitelji je prijetnja društvu u cjelini. Budućnost čovječanstva, kako je sveti Ivan Pavao II često rekao, prolazi kroz obitelj (usp. Familiaris Consortio, 85). Stoga zaštitite svoje obitelji! Vidite u njima najveće blago svoje zemlje i uvijek ih njegujte molitvom i milošću sakramenata. Obitelji će uvijek imati iskušenja, ali nikada nemojte dodavati na njih! Umjesto toga, budite živi primjeri ljubavi, oprosta i brige. Budite svetišta poštovanja života, proglašavajući svetost svakog ljudskog života od začeća do prirodne smrti. Kakav bi to dar bio društvu, kada bi svaka kršćanska obitelj u potpunosti živjela svoj plemeniti poziv! Stoga ustanite s Isusom i Marijom i uputite se putom koji je Bog zacrtao za svakog od vas.
Na posljetku, Evanđelje koje smo čuli podsjeća nas na našu kršćansku dužnost da budemo proročki glas usred naših zajednica. Josip je slušao Anđela Gospodnjeg i odgovorio Božjem pozivu da se brine za Isusa i Mariju. Na taj je način odigrao svoj dio u Božjem planu i postao blagoslov ne samo Svetoj Obitelji, već blagoslov cijelom čovječanstvu. S Marijom je Josip služio kao model za dijete Isusa dok je rastao u mudrosti, dobi i milosti (usp. Lk 2:52). Kada obitelji na svijet donesu djecu, uče ih vjeri i čvrstim vrijednostima, kao i tome da doprinose društvu, postaju blagoslov našem svijetu. Božja ljubav postaje prisutna i aktivna načinom na koji volimo i dobrim djelima koja radimo. Širimo Kristovo kraljevstvo u ovom svijetu. I dok to radimo, dokazujemo da smo vjerni navjestiteljskoj zadaći koju smo primili na krštenju.
Tijekom ove godine koju su vaši biskupi proglasili Godinom siromašnih, molim vas, kao obitelji, da budete osobito pažljivi prema našem pozivu da budemo misionarski Isusovi učenici. Znači da budete spremni ići dalje od vaših domova i brinuti se za našu braću i sestre koji su najviše u potrebi. Posebno od vas tražim da pokažete brigu za one koji nemaju svoje obitelji, osobito starije i djecu bez roditelja. Nikada ne dopustite da se osjećaju izoliranima, samima i napuštenima, već im pomognite da znaju da ih Bog nije zaboravio.
Danas sam nakon Mise bio vrlo ganut kada sam posjetio ono sklonište za djecu bez roditelja. Koliko ljudi u Crkvi radi kako bi ta kuća mogla biti dom, obitelj? To je značenje prenošenja, proročko značenje obitelji. Možete biti siromašni gledano materijalno, ali imate obilje darova koje možete ponuditi Kristu i zajednici njegove Crkve. Ne sakrivajte svoju vjeru, ne sakrivajte Isusa, već ga nosite u svijet i ponudite svjedočanstvo svojeg obiteljskog života!
Dragi prijatelji u Kristu, znajte da uvijek molim za vas! Molim se da Bog može nastaviti produbljivati vašu ljubav za njega, te da se ta ljubav može pokazivati u vašoj ljubavi jednih za druge i za Crkvu. Često se molite i ponesite plodove svoje molitve u svijet, tako da svi mogu upoznati Isusa Krista i njegovu milosrdnu ljubav. Molim vas da se molite također za mene, jer uistinu trebam vaše molitve i uvijek ću ovisiti o njima!