„Mjesec svibnaj počinje. Naš Gospod želi da dobro upotrijebimo ovu priliku da rastemo u njegovoj ljubavi djelujući s njegovom Majkom. Probajmo joj svaki dan pokazati, kroz male stvari, male pažnje, da je mi, njena djeca, volimo, da naša svetost i apostolat postaju nešto stvarno, da činimo konstatnan napor da doprinesemo spasenju koje je Krist donio svijetu.“ [1]
Crkvena tradicija u mnogim mjestima posvećuje mjesec svibanj Blaženoj Djevici Mariji. Tokom ovog vrijemena, kršćani se trude da drže Majku božju prisutnijom u njihovim srcima, ljubavlju prikazanoj u strastvenoj posvećenosti našoj Gospi.
Sveti Josemaria je volio da pokazuje svoju ljubav prema Djevici Mariji na mnogo načina, ali je uvijek govorio da je jedan od njegovih omiljenih hodočašće učinjeno osobno ili s grupom od dva ili tri. „Poštujem i volim javne demonstracije posvećenosti, ali moram priznati da preferiram da ponudim Mariji istu osjećajnost, isti entuzijazam, u privatnim posjetama ili s vrlo malo ljudi - više intimni tip stvari.“ [2]
Tokom 1935., nakon svoje posjete svetištu Sonsoles blizu Avile, osnivač Opusa Dei je ustanovio običaj svibanjskog hodočašća za ljude u Opusu Dei. Kao znak ljubavi prema Mariji, učinili bi hodočašće svakog svibnja k svetištu ili drugom mjestu gdje je slika svete Marije štovana, praćeni svojim prijateljima ako je to moguće. Od onda, ovaj se običaj proširio među mnoge druge ljude koji su susreli njegovu poruku.
Svibanjsko hodočašće je posjeta Djevici Mariji učinjena s dječačkom ljubavi. Što je sveti Josemaria učinio jest da je molio tri dijela krunice: jednu na putu tamo; drugu, odgovarajuću na taj dan u tjednu, pred slikom naše Gospe; i treću na putu natrag.
Mala mrtvljenja mogu biti ponuđena našoj Gospi za osobne potrebe i za cijelu Crkvu: učiniti dio hodočašća pješice; prihvatiti loše vrijeme ili promet radosno; ne ponijeti užinu; itd.
Običaj svibanjskog hodočašća ima jasno apostolski duh. Sveti Josemaria nas je ohrabrivao da ga učinimo s prijateljem ili srodnikom i da upotrijebimo okolnost da im predložimo da učine korak napred u njihovom kršćanskom životu.
„Mnoga obraćenja, mnoge odluke da se da sebe u službu Gospodinu su bila predhođena susretom s Marijom. Naša Gospa nas ohrabuje da tražimo Boga, da želimo promjenu, da vodimo novi život. I tako se 'Što god vam kaže, učinite' pretvorilo u stvarno samodavanje, u kršćansku vokaciju, koja odonda osvetljuje naš cijeli osobni život.“ [3]
„Posebna manifestacija Marijinog majčinstva“, reče Ivan Pavao II u Fatimi, „Nalazi se na mjestima gdje je ona s čovječanstvom, mjestima gdje je posebno prisustvo naše Majke uočeno. U svim ovim mjestima jednostruko svjedočanstvo našeg raspetog Gospodina je ispunjeno. Tamo, je čovječanstvo povjereno Mariji; tamo je možemo sresti kao našu spostvenu majku, otvoriti naša srca njoj, govoriti joj o svemu.“
FUSNOTA:
[1] Sveti Josemarija, Krist prolazi pokraj, 149
[2] isto, 139
[3] isto, 149
