Slijedi sažetak govora biskupa Muherie održanog u predvorju bazilike Svete obitelji, u Nairobiju, u prisustvu stotina ljudi, među kojima je bio i kenijski premijer Rail Odinga.
Sin Afrike, Božji sin
Sluga Božji opisan je kao veliki i istaknuti sin Afrike, sin poglavice, izvorni kršćanin, onaj koji je bio potpuno svjestan kako prije svega treba biti Božjim sinom.
Njegov osobni susret s Kristom obogatio ga je dubljom sviješću o tome da je sin Crkve, čime je rastao do natprirodne visine kao sin većeg Kralja i poglavice, Krista. To je obilježje svetosti.
U svibnju 1981. blaženi Ivan Pavao II. odlučio je posvetiti svijet Bezgrešnom srcu Marijinu. Kako je u tome bio spriječen zbog atentata, povjerio je tu važnu dužnost mladom još nepoznatom kardinalu iz svijeta u razvoju.
Biskup Muheria prisustvovao je misi Njegove Uzoritosti pri kraju njegova života. Tada ga se duboko dojmila komorna svečanost kojom je misa slavljena i kako se u jednom trenutku kardinal morao podupirati laktovima jer su mu noge bile preslabe da bi nastavio uspravno stajati. Njegovo svećenstvo bilo je istinski katoličko, plemenito, potpuno u skladu sa spoznajom da je odabran od Boga. Bio je uvijek princ, uljudan, drugi Krist. Volio je svoje svećenike i bio ponosan na svoje svećeništvo.
Biskup Muheria prisjetio se da ga je u prisutnosti svojih roditelja kardinal Otunga hrabrio na njegovu putu u Opus Dei. Za vrijeme kasnijeg susreta u Rimu pokojni ga je kardinal molio da svoje svećenstvo živi u potpunosti, a zatim je kleknuo i zamolio za blagoslov mladog svećenika te poljubio posvećene ruke s predanošću.
Citirajući kardinalovu biografiju „Dar Milosti“, biskup Muheria je naglasio kako je kardinalov život bio posve podređen Božjoj volji. Isticao se poniznošću, siromaštvom i dobročinstvom.
Bio je prvi kenijski biskup, nadbiskup, kardinal i sudionik II. vatikanskog koncila, ali je ostao jednostavan na svoj način. Pri kraju svog života nije imao ni kuću, ni automobil, a nije posjedovao čak ni lijep krevet. Bio je veliki slušatelj. Bio je čovjek mira i radosti, ali istinski ratnik duha. Govorio je nježno, ali je ratovao protiv đavla i struktura grijeha. Bio je veliki promicatelj dostojanstva ljudskog života i obitelji.
Borio se protiv problema s kojima se susreće naša zemlja, zalagao za zajedništvo, pomagao obiteljima i suprotstavljao prijetnjama životu, pogotovo nerođenom.
Misa u Bazilici prethodila je predavanju nakon kojeg je održana dobrotvorna akcija prikupljanja sredstava za Zakladu kardinala Otunge. Tijekom dobrotvorne akcije za obrazovne inicijative skupljeno je dva milijuna, dvije stotine i pedeset dvije tisuće šilinga.
