U nastavku ciklusa „Sloboda od… Sloboda za…“, 22 studenog 2025. održana je treća konferencija u prostorima OŠ Ružičnjak, Zagreb. Ovaj put razgovaralo se s nadom o temama života i smrti.

Najprije je bila obrađena tema eutanazije; značenje, mogućnosti, zastupljenost u svijetu te u Hrvatskoj. Istaknut je bio etički sud o eutanaziji u smislu da ista nikad nije dopuštena, čak i onda kad se provodi iz samilosnih razloga i na traženje pacijenta. U postupku eutanazije radi se o kršenju dostojanstva ljudskog bića, o zločinu protiv života. U konačnici, eutanazija ljudskih bića nije dopuštena. Također je bila naglašena važnost prisustva obitelj tijekom procesa umiranja čime osoba napušta ovozemni život dostojanstveno, u krugu voljenih osoba.

Zatim je bila izložena tema otpornosti u teškim životnim situacijama. Istaknuto je bilo kako ljudi imaju veću sposobnost otpornosti (rezilijentnosti) od onoga što se često misli te je bio dan poticaj na razvijanje sposobnosti otpornosti u osobnom i profesionalnom dijelu vlastitih života. Bilo je istaknuto kako se otpornost ne sastoji od toga da ne padamo nego da učimo kako se iz tog pada ustati, kako nakon toga uspjeti. Kao poticaj u razvijanju otpornosti bila je dana sljedeća preporuka, u sljedećoj teškoj situaciji pitati se što iz nje možemo naučiti, kako s tim iskustvom možemo pomoći nekome tko je u sličnoj situaciji te kako možemo razvijati zahvalnost za ono što smo iz proživljene patnje naučili, nadvladali.

Na poslijetku je uslijedio panel pod nazivom „ZAšto vrijedi živjeti?“ prilikom kojega se kroz filozofsku prizmu nastojao dati odgovor na pitanje iz naslova panela. To je pitanje na koje ozbiljnije pokušavamo naći odgovor najprije u vrijeme adolescencije, ali i kasnije kroz život. Svjesnost relacije bića i bitka tj. da smo biće unutar bitka pomaže u otkrivanju smisla. Naglašeno je bilo kako mladi imaju pravo postavljati pitanje smisla nama odraslima, što može dodatno nama poslužiti da preispitamo svoje shvaćanje smisla te poboljšamo kvalitetu vlastitih života.

Nadalje, bilo je govora o tome kako bolesti djece mogu dovesti do toga da se poteškoće u obitelji povećaju, ali i do slučajeva kada se obitelj suoči s novonastalom situacijom, prihvati novi način suživota s bolešću i međusobno se više poveže. Bilo je izneseno životno iskustvo kroz koje je pokazano kako prisutnost osobe s teškom dijagnozom u obitelji može dovesti do veće zahvalnosti, sazrijevanja, razumijevanja za druge, osobnog i društvenog rasta.

Za kraj je bilo govora o smislu palijativne skrbi, njezine dostupnosti i perspektive u Hrvatskoj te su bili navedeni dobri primjeri iz Hrvatske i svijeta. Istaknuto je bilo kako svi trebamo učiti o bolestima, palijativnoj skrbi i smrti jer je to sastavni dio života. S obzirom da učenje kreće u kući od malih nogu, najčešće kroz bolesti i smrti baka i djedova potaknulo se da bi svi trebali pomoći da te teme postanu normalan dio naših života, ali i dio srednjoškolskog, visokoškolskog obrazovanja. Na taj način bi se pomoglo da se od umiranja i smrti prestane raditi tabu tema tj. svima bi bilo lakše s njome se suočiti i lakše bi mogli biti podrška jedni drugima kada se nađemo u toj fazi života.

EducaOna