– Jednostavnost razumijevanja Božjeg učenja
– Suživot s Isusom osvjetljava naš dan
VOĐENI učenjima i primjerom svetog Josemarije, naučili smo strastveno voljeti svijet. Uživamo u svim plemenitim i dobrim stvarnostima stvaranja jer znamo da su one Božji dar. Istodobno, nismo ravnodušni prema zlu u svijetu koje umanjuje njegovu ljepotu i udaljava ga od njegova nauma ljubavi.
Iako su uzroci ovakvih situacija višestruki, među njima možemo identificirati jedan koji je posebno relevantan: nedostatak znanja mnogih ljudi o dobroti našeg Stvoritelja. „Moglo bi se reći da je najveći Božji neprijatelj – jer Boga se voli nakon što ga se upozna – neznanje: izvor tolikih zala i velika prepreka spasenju duša“[1]. Naprotiv, kada upoznamo njegovu ljubav prema nama, kada otkrijemo da Bog sanja da budemo sretni, logično je ljubiti ga iznad svega, približiti se Onome koji je izvor svakoga dobra. „Nitko neće činiti zla na svoj mojoj svetoj gori, jer će zemlja biti puna spoznaje Gospodnje“ (usp. Iz 11,9).
Bog je koristio neke muškarce i žene iz različitih vremena kako bi se obznanio i tako dao čovjeku priliku da bude slobodniji. „A kad dođe punina vremena, posla Bog svoga Sina, rođena od žene, rođena pod Zakonom“ (usp. Gal 4,4) da tu zadaću izvrši do kraja. Božja želja da ga upoznamo je toliko velika da je On osobno došao da nam pokaže projekte svoje ljubavi.
Puni priznanja i zahvalnosti možemo se pridružiti molitvi hvale koju je, kako je zapisano u evanđelju današnje mise, Isus jednoga dana uzdigao Ocu: „Slavim te, Oče, Gospodaru neba i zemlje, jer si ovo sakrio od mudrih i umnih, a objavio malenima" (Lk 10,21).
"GLE, Gospodin dolazi sa snagom i prosvijetlit će oči svojih slugu»[2]. To obećanje mudrosti za ljude ispunilo se Isusovim dolaskom na svijet, nad kojem je počivao "duh Gospodnji, duh mudrosti i razuma, duh savjeta i snage, duh spoznaje i straha Božjega." (Iz 1,2). On ostaje voljan osobno razgovarati sa svakim od nas da nas pouči, da nas vodi, da nas ohrabri. Nerijetko nam Bog govori preko ljudi i situacija, pretvarajući cjelokupnu stvarnost našeg života u mjesto susreta s Njim. Ako se trudimo živjeti kontemplativnim životom, u svim svakodnevnim događajima moći ćemo otkriti Božji glas da nas On traži.
U tom dijalogu Gospodin od nas očekuje da mu se s povjerenjem obratimo da nam rasvijetli ono što ne razumijemo. Zbog toga se s jednostavnošću stavljamo u njegovu prisutnost i postavljamo mu svoje sumnje srcem u srce, sjećajući se da se Bog otkriva malenima. S druge strane, mudracima po tijelu, riječi Gospodnje mogu zvučati kao nepovezane fraze. Zato trebamo učiniti svoj dio kako bismo ostali otvoreni čuti njegovu riječ, čak i ako je samo djelomično razumijemo. "Koliko neuspjeha nestaje, kada se iznutra postavimo vrlo blizu tog našeg Boga, koji nas nikada ne napušta! Obnavlja se, s različitim nijansama, ta Isusova ljubav prema svom narodu, prema bolesnima, prema bogaljima, koja pita: što je s tobom? Događa mi se to... I, odmah, svjetlo ili, barem, prihvaćanje i mir»[3].
Ako se Gospodinu približimo djetinjom smjelošću, on će nam otkriti svoju mudrost i obznaniti nam svoje planove. Također će nas ispuniti mirom, radošću i dati nam snage da prebrodimo poteškoće koje nam život postavlja.
U ISUSU KRISTU je sadržana punina objave. „Sve mi je dao Otac moj, i nitko ne zna tko je Sin osim Oca, niti tko je Otac osim Sina i kome Sin hoće objaviti“ (Lk 10,22). "Isus nam ne govori nešto o Bogu, ne govori samo o Ocu, nego je on objava Božja, jer je Bog, i na taj način nam otkriva lice Božje"[4]. Bog je postao tijelom u Kristu kako bismo ga mogli vidjeti, ući u neposredan odnos s njim i kako bi nam mogao obznaniti planove svoje mudrosti. Kada tražimo odgovore na pitanja u našem životu, bilo bi dobro obratiti se Isusu. U našem dijalogu s Kristom nema suvišnih briga ni neumjesnih dvojbi. Sva je mudrost sadržana u otajstvu Riječi koja je postala čovjekom: Isus je Riječ Božja.
Lako je zamisliti kako apostoli pitaju Isusa za dublje značenje neke prispodobe koju nisu razumjeli ili mu prilaze kako bi ga zamolili za objašnjenje određenog događaja za koji su svi znali. Imamo tu istu mogućnost da započnemo razgovor s Gospodinom. Osobni i svakodnevni susreti s Njim vode nas da Ga sve bolje upoznajemo, da upoznajemo Njegov način reagiranja na različite životne okolnosti. Zato je korisno za nas moliti Duha Svetoga da naš dijalog s Isusom bude svjetlo za nas i za druge.
Tijekom života naučimo mnoge stvari. Neke od njih su konstitutivne za naš način razmišljanja, postojanja i djelovanja. Vjerojatno smo neka od ovih temeljnih učenja primili s usana ili iz primjera naših majki. Marijin život za nas predstavlja prekrasan nauk dijaloga s Gospodinom. Naučimo se od Djevice tom pouzdanju da gledamo i slušamo Isusa!
[1] Sveti Josemaría, Pismo 11-III-1940, br. 47.
[2] Rimski misal, utorak I. tjedna došašća, antifona Evanđelja.
[3] Sveti Josemaría, Prijatelji Božji, br. 249.
[4] Benedikt XVI., audijencija, 16. siječnja 2013.