Je li moguće da vas sva vaša djeca čuju u istom trenutku, na primjer kada sjednete za večeru?

Jedini trenutak kada smo svi zajedno za stolom jest u vrijeme večere. Djeca su vrlo sretna kada su zajedno i razgovaraju o školi i iskustvima koja su proživjela.

Kako uspijevate spojiti školu, izlete, odlazak u park?

Osnovni način na koji to uspijevamo jest da stariji brat ili sestra paze na mlađeg – da ga imaju pod paskom. U početku u tome baš i nismo uspijevali, sve dok se Tereza, moja devetogodišnja kći, nije sjetila da na vrata spavaćih soba nalijepi poruku: "Svaka ptica svome jatu leti." To je postalo pravilo naše obitelji.

Ali tko vam pomaže kuhati, djeci u učenju, čistiti im odjeću?

Radim izvan kuće, ali samo pola radnog vremena. Tako se mogu vratiti kući za ručak i poslijepodne provest brinući se za djecu. Ujutro su svi u školi. Imamo i kućnu pomoćnicu koja nam dolazi svaki dan i pomaže u čišćenju, kuhanju i drugim kućanskim poslovima. Stroj za pranje rublja je uobičajene veličine, ali radi tri puta dnevno. No, zato je kuhinjski pribor brojniji od prosjeka. Ne mislim da provodim više vremena u kuhinji od obitelji koje imaju dvoje ili troje djece. Sve što trebate napraviti jest dobro se organizirati i sve činiti jednostavnije.

Briga za tako brojnu obitelj sigurno zahtijeva dosta novca…

Živimo od novca koji zaradimo suprug i ja. Kupujem uvijek u jeftinijim trgovinama i manje poznate marke. Djeca spavaju u krevetima na tri ili četiri kata. Vesela su zbog toga, a i važno je da većinu vremena budu zajedno i da su sretna.

Nije li teško biti roditelj tako brojne djece, brinuti se za njihove male probleme, slušati svakog posebno?

Potrebno je imati čvrsti stav, osobito kad im prenosite najvažnije: ispravne vrijednosti, vrline, dobre navike… Isto tako pomaže i duhovni život: molitva pred Bogom, djela pobožnosti za vrijeme dana. Meditativna molitva posebno mi pomaže da se koncentriram na ono što je neophodno. Najvažnije je oblikovati dijete. Za mene nije toliko važno je li kuća čista i bez prašine. Ne mora sve biti besprijekorno savršeno.

Želite reći da u vašem domu postoje i trenuci potpunog mira?

Iznenadilo me kada je prijateljica mojih kćeri, koja ima dva brata i kojoj je deset godina, rekla da bolje može učiti ovdje nego u svojoj kući. Većinu vremena djeca su u školi ili se igraju u vrtu. Ali kada dođe vrijeme ispita, sva djeca znaju da trebaju biti tiho i ako govore, to mora biti kao u knjižnici. Nema trčanja niz hodnik i moraju poštovati vrijeme predviđeno za učenje.

Kako izgleda normalan, uobičajen dan u Vašem domu?

Radnim danom odlazim od kuće u sedam sati na misu. Posao mi počinje u osam. Sva djeca idu u školu, stariji paze na to da se mlađi brat ili sestra spreme za školu. Žena koja nam pomaže dolazi ujutro. Kada idem na posao, ostavim jednog od dječaka kod pekara, dva bloka dalje, da kupi dvanaest komada kruha i odnese ih kući. To počinju raditi kada navrše sedam godina. I znaju da ako ne ustanu na vrijeme ili ne žele obaviti taj posao, da će njihova braća i sestre ostati bez doručka. Na taj se način nauče malo odgovornosti. 

Ponekad ljudi pitaju bojimo li se da neko dijete ne izgubimo na izletima O da! Upravo zbog toga ih i odijevam sve jednako. Ako se netko izgubi, svi znaju da je to dijete žene koja ima petnaestero djece. 

Zašto ste odlučili imati toliko djece?

Suprug i ja dolazimo iz obitelji s mnogo članova. On ima trinaestero, a ja petnaestero braće i sestara. Kada smo dobili prvo dijete, liječnici su rekli da će umrijeti prije trećeg rođendana zbog neke anomalije na srcu. No, napretkom medicinske znanosti taj je problem bilo moguće riješiti. Sada je dobro. Moje se drugo dijete rodilo sa sličnim problemom i umrlo je nedugo nakon rođenja. Nažalost, isto se dogodilo i s trećom bebom. Puno ljudi nakon toga nam je reklo da odustanemo zbog tog problema koji se iznova ponavlja. Uvijek sam gledala na djecu kao na Božji dar, dar samoga Boga. Suprug i ja smo odlučili da se zbog toga nećemo brinuti, ako djeca i umru odmah nakon što se rode. To su sve Božja djeca. Postojati je bolje nego ne postojati. 

Današnji parovi misle da je imati dvoje djece puno? Što mislite zašto?

To ovisi o mišljenju i atmosferi u kojoj žive, o modi ili neznanju. Oni jednostavno ne znaju što propuštaju. Ako žele da njihova djeca budu uistinu sretna, onda moraju znati da više braće i sestara osigurava više radosti svima. Imam osjećaj da velike obitelji imaju mnoge prednosti u navikama i vrlinama koje se nauče i ostaju za cijeli život. Od rane mladosti djeca uče kako opstati u malim borbama, kako djelovati kao tim, kako dijeliti predmete i drugo, što ne bi imala prilike saznati da su odrastala kao jedinci. Danas čak i multinacionalne kompanije ne vodi jedan čovjek, nego tim ljudi. Ako osoba od rane mladosti nauči kako se slagati s drugim, kako imati malo gnijezdo, raditi na njemu zajedno, tada joj je to lakše činiti kada odraste.

Činjenica je da mi neki nastavnici moje djece kažu da ona teže biti vođe među svojim vršnjacima. Vrlo često posjećuju svoje prijatelje i njihove majke kažu da se vrlo brzo prilagode različitim okolnostima. Ovdje sve radimo kao tim i djeca uče kako se brinuti za svoje kolege u školi tako da ne budu previše zaokupljena sama sobom.

Kao zaključak, jeste li zadovoljni svojim obiteljskim životom?

Čini se kao da je to puno posla, ali suprugu i meni izgleda da to i nije baš tako. Trudimo se da naš dom bude stalno otvoren za naše prijatelje i susjede. Vjerujem da je najvažnija ljubav supružnika i da su plodovi ljubavi djeca. Ta djeca imaju prijatelje koji im dolaze u kuću. To stvara zdravo okruženje u kojem svatko pokušava učiniti nešto za drugoga i u kojem se potiskuje sebičnost. U velikoj obitelji imate vrlo malo vremena za sebe i napokon shvatite da ste sretniji kada dajete nego kada dobivate.