Iz uvoda koji je napisao nasljednik osnivača Opusa Dei, sluga Božji Alvaro del Portillo:

- Ovih osamnaest homilija predstavljaju pregled prirodnih kršćanskih kreposti koje su od osnovnog značaja za svakoga tko želi Krista slijediti izbliza. Pred nama nisu niti teoretske rasprave niti priručnik duhovnog lijepog ponašanja. Homilije sadrže u sebi živu pouku u kojoj se sjedinjuje teološka dubina i jasnoća, a koju dobar duhovni pastir crpi iz Evanđelja. Escrivine riječi postaju razgovor s Bogom i molitva, a da pritom ne prestaju biti srdačna zabava o brigama i nadama slušatelja. Stoga su ova razmatranja prava kateheza, vjeronaučni sat iz kršćanskog života; istovremeno se govori o Bogu i s Bogom.

- Djeca Božja, Prijatelji Božji: to je istina koju je Msgr. Escrivá htio svima koji su ga poznavali duboko urezati u pamet. Njegovo navještanje je tako usmjereno da duše priuči neprestanom ophođenju s Bogom, jer «nije kršćanski sjećati se prijateljstva s Bogom samo kao posljednjeg utočišta» (Život molitve, br. 247). Isus je pravi Bog i pravi Čovjek, naš Brat i naš Prijatelj; ako tražimo povezanost s Njim, «iskusit ćemo sreću Božjeg prijateljstva» (Na putu prema svetosti, br. 300).

- Oni koji Boga ljube svjesni su da su oni njegova djeca, svojstveno im je nerazdvojivo ophođenje s Bogom. Kao djeca hitamo ka Gospodinu i povjerljivo se razgovaramo s Njim, koji treba da ispuni sav naš život; i mi mu hitamo kao prijatelji, jer «smo kršćani zaljubljeni u Ljubav» (Oni će Boga gledati, br. 183).