Približavati se Bogu iz pokretne dežurne jedinice.

Manolo pripada vatrogasnoj jedinici u Zaragozi. Dolazi na pozive hitne pomoći ozlijeđenima sa ulica koji trebaju hitno zbrinjavanje.

Manolo (dolje, prvi s desna) sa kolegama na poslu.

„Bog vas zove da mu služite i u civilnim zadacima, materijalnog, svjetovnog ljudskoga života: u laboratoriju, operacijskoj sali, kasarni, na sveučilišnoj katedri, u tvornici, radionici, na selu, u obiteljskom domu i u svim brojnim radnim aktivnostima. Bog nas očekuje svaki dan. Znajte dobro: ima nešto sveto, božansko, sakriveno u najobičnijim situacijama, što trebate svaki sam otkriti.“ Te riječi svetog Josemarije sadržavaju duhovnost Opusa Dei.

To je ono što Manolo svakodnevno nastoji živjeti. Pripadnik je Opusa Dei i nastoji pronaći Boga na svom poslu: stražom u dežurnoj pokretnoj nadzornoj jedinici. Nije to jednostavan posao. Zahtjeva suočavanje s kompliciranim situacijama u kojima treba djelovati brzo i djelotvorno.

„Obično se – kaže on – pacijent nalazi u šoku: bespomoćan i bez zaštite ( daleko od obiteljske sredine i svojih prijatelja), i možda svjestan bliske mogućnosti gubitka vlastitog života. To sve dovodi do trenutaka velike napetosti.“

Manolo, u službi hitne pomoći

„U takvim trenucima velike neizvjesnosti važno je kontrolirati osjećaje i pružiti pacijentu blizinu i mir“ Nekad je dovoljno samo primiti ga za ruku i tako mu prenijeti malo vedrine.“

„ U borbi za život pacijenta, osim ublažavanja boli i obavljanja liječničkih zahvata, nastojim ići korak dalje. Koristim malo vremena koje mi preostane ( najdulje raspoloživo vrijeme je jedan sat), da bi pomoć osobi bila potpuna uključujući i duhovnu stranu.“

Pomoći u teškim trenucima

„Iznenadna bolest ili ozljeda izaziva simptome pritiska u nutrini. Bolesnik osjeća vlastite granice svoje krhkosti i tada počinje s neizbježnim pitanjima (o smislu boli, života, smrti, itd.) za koja traži rješenja. Tada se vrlo često nama povjeri.“

„Tako je relativno lako, uvijek s poštovanjem i obazrivo, započeti jedan dublji odnos: saznati da li je vjernik ili ne, pomoći mu u smislu nadnaravnog trpljenja, a u nekim slučajevima pripremiti ga da u miru umre ili primi bolesničko pomazanje.“

„Ne nedostaju trenuci u kojima se nađemo u krajnjim situacijama. Radi toga, jedan od mojih konjića za trku je osigurati bolesničko pomazanje za pacijente. U onim slučajevima kada pacijenta dovodimo na odjel za hitnu intervenciju u bolnicama, relativno mi je lako kontaktirati s mojim prijateljem svećenikom iz Opusa Dei.“

Iskustvo iz vozila

„Razmišljam u kojem dijelu grada mogu pronaći svećenika. Jednom smo išli na poziv zbog saobraćajne nesreće u gradu dok smo se vozili radi obavljanja službe. Na putu sam primijetio jednog gospodina obučenog u crno bez ovratnika tipičnog za svećenika kako šeće.

Došavši na mjesto nesreće, našli smo mladića na samrti. Intuitivno sam dao pozvati onog prolaznika i da ga pitaju da li je svećenik, kad tamo to je bio talijanski svećenik, koj je onda mladiću dao duhovnu pomoć.“

„Drugom prilikom, hitno su nas zvali da obiđemo bolesnu osobu u njezinom domu. Kad smo stigli, pacijent nam je otkrio da je bio liječnik i da ima problema sa srcem. Rješenje je bilo brzo i ne baš lako staviti mu aparat koji zaustavlja srce na nekoliko sekundi i kada počinje ponovo kucati to treba biti u normalnom ritmu. Primio sam ga za ruku dok smo očekivali učinak aparata, na sreću dogodio se očekivani efekt: srce je kucalo dobrim ritmom.“

„Ali tu nije priči kraj. Kad smo jedno drugom čestitali da je sve dobro završilo, on se je zahvalio Bogu a ja sam mu rekao da sam praktičan vjernik, katolik, on mi je rekao da je to primijetio i ušli smo u razgovor o značenju i vrijednosti boli prihvaćenoj iz ljubavi prema Bogu. Na rastanku mi je rekao da svoju žrtvu trpljenja posvećuje Papi i na jednu moju nakanu.“

„To su samo neke anegdote, kako sam prije rekao, u mojoj profesiji prihvaćanja nastradalih poslije nesreće pronalazim puno trenutaka gdje mogu pomoći osobama da na nadnaravan način prihvate trpljenje.“