Predragi! Neka mi Isus čuva moje kćeri i sinove!

Veliko hvala Bogu za dane koje sam proveo u Meksiku. Još sam jedanput vidio, po ljubavi i pažnji tolikih ljudi, da je Djelo prava obitelj.

Pred Našom Gospom od Guadalupe, sjetio sam se riječi koje joj je, također na svom putovanju u Meksiko, uputio sv. Josemaría i pokušao ih učiniti svojima: „Sada ti kažem srcem koje gori: monstra te esse Matrem! – majkom se pokaži!“ I nastavlja: „Kada bi malo dijete to tražilo od svoje majke, možemo biti sigurni da bi svaka majka bila dirnuta.“ Tako mi pristupamo dijalogu s našim Gospodinom i našom Gospom; povjerenjem i prirodnošću djece.

Sigurni smo da su Isus i njegova Majka spremni primiti našu molitvu u bilo kojem trenutku. Stoga vas potičem da potrebe svijeta i Crkve, prepustite u njihove ruke. Don Javier je jedanput pričao kako ga je jednom prilikom sv. Josemaría pitao: „Moliš li sada, sine moj?“ I bez da je čekao odgovor, dodao: „Ja nikada ne prestajem.“

Nikada ne posustanimo moliti - često bez riječi- s vjerom koja sobom donosi „nadu koja ne razočarava“ (Rim 5:5). Kao što kaže Papa: „Čak i ako se nebo smrači, kršćanin ne prestaje moliti. Molitva ide ruku pod ruku s vjerom.“ Kada odmah ne vidimo plodove naše molitve, nastavimo se i dalje uporno obraćati našem Gospodinu, sigurni u ljubavi koju Bog ima za nas (Iv 4:16).

Osobito vas molim da molite za dvadeset petoricu đakona Prelature koji će biti zaređeni sutra u Rimu.

Svom vas ljubavlju blagoslivlja

Vaš Otac

Rim, 18. studenog 2022.