Predragi! Neka mi Isus čuva moje kćeri i sinove!
Za samo nekoliko dana slavit ćemo Božić: rođenje Krista, Sina Božjega, koji je preuzeo našu ljudskost u punoj mjeri, sve osim grijeha. Božja ljubav prema nama je toliko velika da je čak odlučio postati Dijete: slabo, bespomoćno, potrebno brige Marije i Josipa.
Ovo Dijete koje promatramo u jaslama provest će veći dio svog života kao jedno od njih: u židovskoj zajednici Egipta, a kasnije u Nazaretu, živeći sa svojom obitelji i prijateljima, dijeleći slavlja i teškoće svog naroda, učeći i radeći u radionici sa svetim Josipom.
Jaslice su vjeran odraz univerzalnosti otkupljenja: pastiri i kraljevi, toliko različiti izvana, ujedinjeni su željom da štuju Mesiju. Spasenje koje nam Gospodin nudi nije ograničeno na privilegirane, već je za sve: muškarce i žene, mlade i stare, svih etničkih skupina i podrijetla. U ovom svijetu koji toliko treba mir – naša srca sada se okreću tolikim mjestima opustošenim ratom i tolikim domovima razorenim sukobima – mi kršćani pozvani smo proglasiti univerzalnost spasenja koje nudi Isus.
Tijekom božićnog vremena, velika radost rođenja oštro je u suprotnosti s patnjom svete nevine dječice i teškoćama iznenadnog bijega. Stoga je od samog početka Isusovo poslanje obilježeno znakom križa. Sveti Josemaría, govoreći o potrebi ujedinjenja, razumijevanja, opraštanja, koristio je Gospodinov stav na Kalvariji kao referencu: "Kristov Križ znači: šutjeti, oprostiti, moliti za jedne i za druge, tako da svi postignu mir." (Križni put, Osma postaja, br. 3). U ovom vremenu mira, nastojmo osigurati da se između nas i onih oko nas ne pojavi nikakva prepreka. Ako je neki od naših odnosa oštećen sukobom ili ogorčenjem, molimo za poniznost da tražimo oprost ili da oprostimo, sjećajući se da je Bog prvi koji nam spremno nudi svoj oprost kada mu se približimo u pokajanju: svojom milošću pomoći će nam da stvorimo milosrdno srce, otvoreno svima, poput srca svoga Sina.
Dok promatramo Svetu Obitelj u štali u Betlehemu, podsjećamo se na tešku situaciju mnogih ljudi koji, poput Marije i Josipa, nemaju ono što im je potrebno za brigu o svojoj djeci. Prisjetimo se riječi pape Lava XIV. u njegovoj apostolskoj pobudnici Dilexi te: „Nijedna gesta ljubavi, pa ni najmanja, neće biti zaboravljena, osobito ako je usmjerena prema nekome tko živi u boli, usamljenosti ili potrebi“ (br. 4). Potičem vas da tijekom božićnog vremena i vaše obitelji pokažu konkretna djela ljubavi prema onima kojima je najpotrebnija, prepoznajući u svakoj osobi istog Isusa koji je rođen u Betlehemu.
Neka Dijete Isus u nama obnovi krepost nade koja ne razočarava, a Sveta Obitelj neka nas nauči gledati u budućnost s mirnim pouzdanjem onoga koji zna da je u Božjim rukama.
Vaš Otac
Rim, 15. prosinca 2025.