Predragi! Neka mi Isus čuva moje kćeri i sinove!
Svakodnevno, na različite načine, svi primamo vijesti o patnji bezbrojnih ljudi uzrokovanoj trenutnim ratovima, nepravdama, siromaštvom i glađu u mnogim dijelovima svijeta. Predlažem da još jednom razmislimo i ponovimo ove riječi svetog Josemarije: „Osoba ili društvo koje ne reagira na nevolje ili nepravde i koje se ne trudi ublažiti ih, nije osoba ili društvo dostojno ljubavi Kristova Srca. Kršćani koji uvijek imaju najširu slobodu kako bi našli različita rješenja za te probleme, trebaju imati istu želju da služe čovječanstvu. Inače njihovo kršćanstvo neće biti Riječ i Život Isusov; bit će prikrivanje, obmana pred Bogom i pred ljudima“ (Krist prolazi, br. 167).
Suočeni s veličinom svjetskih problema, prirodno je osjećati se nemoćno da ih riješimo. Međutim, svaka vijest, čak i najudaljenija ili nepovezana, trebala bi nam predstavljati izazov, jer s Kristom i u Kristu osjećamo cijeli svijet kao svoju baštinu (usp. Ps 2,8). Vjera nam daje sigurnost da da možemo uvelike pomoći molitvom koja ne poznaje granice. Ne možemo osobno dosegnuti golem broj ljudi ni na koji drugi način, ali svi mi - svatko na svom mjestu - može učiniti više nego što mislimo.
Ima mnogo ljudi u svijetu kojima nedostaje materijalnih dobara, ali (što je ponekad još bolnije) mnogi pate od usamljenosti, neshvaćenosti i nedostatka istinske ljubavi. Kao što objašnjava Lav XIV.: „Postoje mnogi oblici siromaštva: siromaštvo onih kojima nedostaju materijalna sredstva za život, siromaštvo onih koji su društveno marginalizirani i nemaju načina da daju glas svom dostojanstvu i sposobnostima, moralno i duhovno siromaštvo, kulturno siromaštvo, siromaštvo onih u stanju osobne ili društvene slabosti ili krhkosti, siromaštvo onih koji nemaju prava, nemaju prostora, nemaju slobode“ (Dilexi te, br. 9).
Prisjetimo se što nam je naš Otac također napisao prije toliko godina: „Naše poslanje ima za cilj smanjiti broj neukih i siromašnih ljudi i pokušat ćemo tome doprinijeti posvuda“ (Pismo 15, br. 193). Hvala Bogu, bezbrojni ljudi - uključujući mnoge iz Opusa Dei - provode aktivnosti pomoći i obrazovanja u najpotrebitijim područjima na svih pet kontinenata. Štoviše, svi se trudimo osobno surađivati u ovom golemom zadatku kroz molitvu, kroz rad obavljen u duhu služenja i bilo kakvom materijalnom pomoći koju možemo pružiti.
Ovaj stav prema potrebama drugih nužan je za nešto bitno u kršćanskom životu: ljubav, ljubav prema ljudima neodvojiva od ljubavi prema Bogu. „Mislite“, piše sveti Augustin, „da ćete vi, koji još ne vidite Boga, zaslužiti da ga promatrate ako ljubite svog bližnjega, jer ljubeći svog bližnjega pročišćavate svoj vid kako bi vaše oči mogle gledati Boga“ (Traktat o Evanđelju po Ivanu, 17, 7-9). I dobro znamo da je naš „bližnji“ svako ljudsko biće.
Svom vas ljubavlju blagoslivlja
Vaš Otac
Rim, 13. studenog 2025.