Pripadnici nastoje ugraditi element žrtve u svoje živote. Iako tradicionalni katolički običaji pokore i mrtvljenja nisu odbačeni, Opus Dei stavlja veći naglasak na žrtve uključene u svakodnevni život: savjesno izvršavanje dužnosti, stavljanje potreba drugih ispred vlastitih, pronaći osmjeh u neugodnim okolnostima, i tako dalje.

Kao dodatak, preporučen od Katoličke crkve, svi pripadnici prakticiraju mala tjelesna mrtvljenja kao što su umjereni post, povremeno uzdržavanje od određene hrane ili pića itd. U istome duhu, numerariji i pridruženi prakticiraju određene tradicionalne forme tjelesnog mrtvljenja kao što su upotreba pokorničkog pojasa, disciplina spavanja na tvrdoj podlozi. To su tradicionalne prakse koje katolici koriste stoljećima i uobičajene su u životima svetaca, kao na primjer: Sv Franje Asiškog, Sv Tome Mora, Sv Tereze od Lisieuxa, pape Pavla VI, Sv Oca Pija i Majke Tereze iz Kalkute. Motiv koji se krije iza ovih dobrovoljnih mrtvljenja je imitirati Krista i pridružiti se njegovoj otkupljujućoj žrtvi (usp. Matej 16, 24), a također mogu biti način za patnju iz solidarnosti s mnogim siromašnim i uskraćenim ljudima u svijetu.