Kućanica, majka i učiteljica iz Sydneya, Genevieve McCaughan imala je nezaboravne susrete s don Alvarom nekoliko puta tijekom medenog mjeseca u Europi sa svojim suprugom, fizičarom Jamesom McCaughanom:
Tijekom našeg medenog mjeseca 1983. godine, James i ja smo dobili veliki dar od tri nezaboravna susreta s don Alvarom. Prilikom prvog susreta, imali smo dvadeset minutni sastanak s njim u Villi Tevere u Rimu, kada je naglasio ono što sam došla promatrati – plan za sretan brak.
Prvo, don Alvaro nam je rekao da se moramo sjetiti da oboje imamo nedostatke te kako bismo mogli nesebično voljeti, moramo voljeti i te nedostatke (naravno, pod uvjetom da navedeni nedostaci nisu oni koji vrijeđaju Boga). Drugo, don Alvaro nas je podsjetio da ne dopustimo da male stvari postanu velike stvari jer sotona lako dopire kroz takve sitnice. Treće, rekao nam je da nikada dan ne završimo ljutiti jedan na drugoga – uvijek se trebamo prvo pomiriti. I na kraju nam je rekao da onaj koji misli da je u pravu prilikom prepirke se uvijek treba ispričati prvi.
Ovog plana se držimo moj muž i ja proteklih 30 godina našega braka, ali i dalje učimo sve bolje živjeti iz dana u dan.
Prilikom drugog susreta, don Alvaro nam je rekao da je molio za nas i da je molio Gospu da nas blagoslovi s mnogo djece. Sada ih imamo jedanaestero!
Vaš put do raja ima ime – ime vašeg supružnika. Don Alvaro je posjetio Australiju i Novi Zeland 1987. godine. Tijekom druženja s bračnim parovima, rekao je nazočnima da njihov put do raja ima ime – ime njihovih supružnika. Dva supernumenarija svjedoče o utjecaju njegovih riječi na njih.
Angela Quinn, logoped, učiteljica za djecu s posebnim potrebama i majka 12 djece se prisjeća: “Nikada neću zaboraviti kada je don Alvaro rekao te riječi. Tijekom godina, kad god sam bila jako ljuta na svog supruga, sjetim se i pomislim: 'Ovo nije dobro. Moram prijeći preko toga. Moram mu oprostiti i suočiti se s činjenicom da je barem pola i moja krivnja.' Ovako je don Alvaro ponovno vratio mir u našu obitelj.“
Veterinar Peter Faehrmann iz Sydneya ovako opisuje susret: „Ispočetka čuvši te riječi, pogotovo kao mladi suprug, bilo je pomalo zastrašujuće. Osjećao sam veliki osjećaj odgovornosti. Onda sam razmišljao o tome što je on govorio mnogo puta tijekom godina. Prošlo je neko vrijeme dok nisam shvatio praktične posljedice njegovih riječi, a njegove riječi su i dalje relevantne, pa čak i više, sada nakon 30 godina braka.“