Isabel Covarrubias, učiteljica iz Santijaga u Čileu, provodi ovaj semestar pomažući u Tehničkom vježbovnom centru u Kimlei u Keniji.
Centar u Kimlei je osnovan inicijativom blaženog Álvara del Portilla, kako objašnjava upravitelj Franki Gikandi.
"On je nastojao vjerno ispuniti želje Svetog Josemarije osnivanjem ustanova širom svijeta koje će služiti ljudima iz svih društvenih slojeva.
Ovaj centar za formaciju žena, nalazi se u ruralnom području oko 20-ak milja udaljen od Najrobija. Do danas je, više od dvanaest tisuća žena primilo pomoć u Centru u Kimlei, u čijem radu sudjeluje i Opus Dei. Centar je pridružen školi, pružajući ambulantnu zdravstvenu uslugu lokalnom stanovništvu.
Isabel živi s Florijanom, suradnicom Opusa Dei u Limuru, selu udaljenom oko 20 minuta od Kimlea. U školi učitelje i studente, ali i skupine majki iz okolnih područja, podučava osnovnim kompjutorskim vještinama. Kenijci je zovu "Njery" i već je naučila nekoliko riječi na lokalnom dijalektu, zvanom Kikuyo.

Što Vas je nagnalo da provedete ovaj semester u Kimleji?

Studirala sam pedagogiju na Katoličkom sveučilištu u Čileu i sad radim kao učiteljica u Colegio Los Andes. Ondje pomažem organizirati socijalne programe koji pružaju pomoć u različitim projektima u Santijagu, i imam iskustvo da pomaganje drugome jako obogaćuje. Nadam se da ću upoznavanjem zemlje koja je toliko drugačija od moje, ja također naučiti nove stvari koje će mi pomoći u mom radu kad se vratim u Čile. Znači ovdje sam kako bih pokušala biti korisna i također kako bih učila.

Kakva je uloga Katoličke Crkve u zemljama poput Kenije gdje je toliko puno materijalnih i duhovnih potreba?

Ono što me doista dojmilo jest to, iako vidite puno bijede ovdje, što se ljudi uvijek osjećaju blagoslovljenima od Boga. Uz podršku molitve i nedjeljne Mise, oni se stalno zahvaljuju, čak i ako je to samo zato jer im je Bog darovao još jedan dan u životu.

Prisutnost Crkve je ovdje vrlo očita, uz puno katoličkih ustanova i misionara koji pokušavaju zadovoljiti sve neizmjerne potrebe na koje se nailazi u Africi. Ljudi ovdje osjećaju materijalnu i duhovnu podršku od strane ostalih Katolika.

Biste li preporučili prijateljima da ponove Vaše iskustvo?

Afrika je mjesto koje treba puno pomoći. Netko ovdje dolazi kako bi bio koristan svojim znanjem ali istovremeno lokalna kultura i ljudi daju vam puno više nego što vi njima dajete. Osim toga, život u Čileu toliko iscrpljuje da vam iskustvo života na udaljenom mjestu može pomoći da se isključite i sve vidite drugačije. Vidite što je doista važno u životu.

Ljudi su nevjerojatni. Gospođa s kojom živim, učitelji u školi, student, seljani. Svatko ovdje čini da se osjećam kao doma i ljudi žele da upoznam njihove obitelji i lokalne običaje. Ali također je istina, da svakoga tko ovdje dođe čeka jako puno posla, i trebat će se prilagoditi potpuno drugačijim običajima, jelima i načinu života.

Za beatifikaciju Biskupa Álvara del Portilla, skupljena su sredstva za Harambee projekte u četiri afričke države. Biste li Vi ohrabrili Čileance koji će doći na beatifikaciju u Madrid da podrže ove projekte?

Svakako! Ovih mjeseci koliko sam tamo, vidjela sam kako ljudska darežljivost može pomoći promijeniti živote. 80% troškova u Kimleji plaćeni su stipendijama i student su vrlo zahvalni za takvu podršku. I dok god oni znaju da je to dar koji se nikad ne treba vratiti, oni to koriste i doista vrlo pozorno prate nastavu i brinu za opremu kao da je njihova vlastita.

Istina je da i u Čileu i u Africi postoje mnoge materijalne potrebe. Smatram da je pomoć koju netko daje, bez obzira na darežljivost, čin pravednosti prema našoj braći ljudima.