ZENIT je razgovarao s Monsignorom Ocárizom za 25. obljetnicu utemeljenja Opusa Dei kao osobne prelature – jedine koja trenutno postoji.
On objašnjava odnose ove institucije i dijeceze te kaže da je snaga grupe jednostavno moć koja proizlazi iz Duše.
Pitanje: Opus Dei je stvoren kako bi pomogao svjetovnim ljudima u njihovom svakodnevnom životu. Jesu li obični ljudi zaista dio prelature Opus Dei ili je prelatura samo za nekolicinu svećenika Opusa Dei?
"Poruka sv. Josemarije Escrivá je pomogla ispravljanju pogrešne ideje o svetosti, a ta je da je svetost rezervirana samo za odabrane. Svetost znači postati prijatelj s Bogom, dopustiti da samo On djeluje, On koji može učiniti ovaj svijet dobrim i radosnim
Monsignor Ocáriz: Opus Dei je upravo stvoren kako bi podsjetio svakoga, obične ljude i svećenike, na sveopći poziv na svetost. Kao što je utemeljitelj sveti Josemaría učio od 1928., činjenica je da je ovaj poziv sveopći i da Bog zove sve ljude što znači da svakodnevni život (posao, obitelj i društveni odnosi) može i treba biti očišćen od grijeha.
Kao što je kardinal Joseph Ratzinger rekao (kada je utemeljitelj Opusa Dei kanoniziran) poruka sv. Josemarije Escrivá je pomogla ispravljanju pogrešne ideje o svetosti, a ta je da je svetost rezervirana samo za odabrane. Svetost znači postati prijatelj s Bogom, dopustiti da samo On djeluje, On koji može učiniti ovaj svijet dobrim i radosnim.
Laici Opusa Dei, muškarci i žene, oženjeni i samci, sastavni su dio prelature isto kao i svećenici koji su dio klerika. Odnos između svećenika i običnih ljudi je karakterističan za Crkvu.
Istovremeno, svaki laik također pripada i dijecezi gdje on ili ona živi baš kao i svaki drugi katolik. Kao što je Ivan Pavao II govorio, misleći posebno na Opus Dei, svećenici i laici su povezani i ujedinjeni pozivom da ispune evanđeosku misiju prelature pod vodstvom svog prelata.
Pitanje: Trenutno je Opus Dei jedina osobna prelatura. Da li dobivate upite ostalih crkvenih institucija koje bi željele postati osobne prelature?
Monsignor Ocáriz: Da, trenutno to je jedina osobna prelatura. Međutim, postoje i druge crkvene institucije koje su ograničene na osobnoj, a ne teritorijalnoj osnovi zbog različitih pastoralnih potreba. Npr. u nekim zemljama postoji apostolski ordinarijat koji brine o vjernicima istočnog crkvenog obreda, te vojni ordinarijati kao i osobna apostolska administracija stvorena prije nekoliko godina u Brazilu.
Samo Sveta Stolica može osnovati osobnu prelaturu. Nadalje, kanonski zakon nalaže da moraju biti uključene i biskupske konferencije. Osnivanje osobne prelature je pastoralna odluka koja teži ostvarivanju misije Crkve u svijetu okarakteriziranom migracijom stanovništva, npr. Ivan Pavao II. u savjetima danim u apostolskim sinodama (Ecclesia in America i Ecclesia in Europa) navodi osobne prelature kao spas za ljude kojima je potrebna pastoralna pomoć, posebice navodi imigrante.
Moguće je, kao što se dogodilo s Opusom Dei, da djelo Duha Svetoga inspirira posebne apostolske zadaće čime se stvara potreba za strukturom osobne prelature.
Ne znam da je Opus Dei primio ikakve upite drugih institucija o mogućnosti stvaranja osobne prelature. Međutim, na kongresima, pastoralnim okupljanjima itd. pitalo se članove Opusa Dei o iskustvima prelature skupljanih godinama.
"Svima koji dođu u jedno apostolsko djelo koje promovira Prelatura – čija su vrata svima otvorena – ponudit će se vidik kršćanskog života".
Pitanje: Ima li istine o navodnoj nezavisnosti – autonomiji (ako Vam je tako draže) - koja proizlazi iz postojanja osobne prelature?
Monsignor Ocáriz: Upravo suprotno, prelatura znači „ovisnost“. Ona znači pastoralnu ovisnost kršćana u crkvenoj zajednici. Nema smisla govoriti o nezavisnosti ili autonomiji, naprotiv, jer Opus Dei ovisi o prelatu kojeg je imenovao Poglavar Katoličke crkve.
Prelat i njegovi vikari izvršavaju svećenički poziv zajedno s ostalim pastirima pod paskom Pape u skladu sa sveopćim zakonom Crkve i statutima Svete Stolice.
Smatram da iskustva Opusa Dei u različitim dijecezama širom svijeta trebaju pridonijeti razumijevanju kako osobne prelature ustanovljene na II. vatikanskom saboru ne narušavaju jedinstvo Crkve. Naprotiv, svrha je služiti Crkvi općenito.
Benedikt XVI je napisao sadašnjem prelatu, biskupu Echevarría, prilikom 50 obljetnice službovanja: “kada njeguješ potrebu za osobnom svetošću svojih svećenika i običnih ljudi, ne samo da se obraćaš svom stadu, već pružaš pomoć Crkvi u evangelizaciji današnjeg društva.
Pitanje: Da li je ispravno reći da postoje biskupi Opusa Dei?
Monsignor Ocáriz: Ovisi što pod time mislite. Kada je svećenik prelature pozvan od strane Svetog Oca u biskupiju, događa se isto kao i sa svim drugim svećenicima; dobiva isti crkveni status kao svaki drugi biskup.
Očito, prelatura Opus Dei nema nikakvu moć nad biskupskom misijom ovih biskupa.
Pitanje: Pretpostavljam da vi u Opusu Dei ne pridajete važnost fenomenu Da Vincijeva koda?
Monsignor Ocáriz: Očito ne. Glupo je misliti da jedan roman može imati utjecaj na Opus Dei. S druge strane, ipak je utjecao na neke ljude. Bez ignoriranja negativnih aspiracija koje je ovaj roman mogao izazvati kod čitatelja, znam da su se mnogi ljudi odlučili kontaktirati prelaturu kako bi provjerili greške navedene u knjizi.
Također je bilo mnogo solidarnosti od strane novinara, pisaca i ostalih koji su pratili ovu temu. Solidarnost je bila neizmjerna te se u ovakvim trenucima potvrđuje vječita istina Crkve kao obitelji.
Pitanje: Ponekad se čuju priče o „moći“ Opusa Dei. Što je pridonijelo ovakvom image-u?
Monsignor Ocáriz: Unatoč našim osobnim zabranama – mi se ne vidimo kao „vođe“ – Bog je blagoslovio rad Opusa Dei dušama koje obiluju apostolskim plodovima. Ovo se nekima može činiti kao izraz „snage“ ili „moći“.
U stvarnosti, Djelo je mali dio Crkve i njegova snaga proizlazi iz onoga što je sv. Pavao napisao: “To je snaga Boga da spasi sve koji su bez vjere“. Plodnost rada Opusa Dei stvara Duh Sveti u Crkvi i kroz Crkvu.
Svima koji dođu u jedno apostolsko djelo koje promovira Prelatura – čija su vrata svima otvorena – ponudit će se vidik kršćanskog života.
Svi koji dođu tražeći moć ili bilo što drugo osim duhovnog mira, neće naći ono što traže. Čuti će samo ljude koji pričaju o ljubavi za Isusa Krista i Crkvu, o kršćanskoj predanosti, o duhovnom životu i darežljivoj službi drugima.
Miriam Díez i Bosch