Sažetak
- Je li slika tjelesnog mrtvljenja u Da Vincijevom kodu točna?
- Nose li članovi Opusa Dei kostrijet (cilicij)?
- A što je s bičevima?
- Je li Opus Dei izumio kostrijet i bičeve?
- Zašto se ta mrtvljenja čine?
- Koliko je mrtvljenje važno za članove Opusa Dei?
Je li slika tjelesnog mrtvljenja u Da Vincijevom kodu točna?
Krvavi opisi tjelesnog mrtvljenja u Da Vincijevom kodu groteskna su pretjerivanja koja nemaju nikakve veze sa stvarnošću. Očito je da film nastoji impresionirati, a stvarna upotreba kostrijeti i disciplina bila bi previše banalna. Nelagoda koju uzrokuju ovi instrumenti je mala: može se usporediti, na primjer, s onom posta. Ne izazivaju krvarenje, rane ili bilo što što šteti osobnom zdravlju ili je traumatično. Ako bi nanosili štetu, Crkva to ne bi dopustila.
Nose li članovi Opusa Dei kostrijet (cilicij)?
Neki članovi Opusa Dei u celibatu nose kostrijet. To je mali lanac od lakog metala, s vrhovima, koji se nosi oko bedra. Kostrijet je neugodna – da nije, ne bi imala razloga postojati – ali ni na koji način ne ometa normalne aktivnosti osobe, a još manje dovodi do krvarenja.
Moglo bi vas zanimati • Kršćansko mrtvljenje - molitva tijelom i dušom • Kršćansko značenje žrtve
A što je s bičevima?
Isto kao i kostrijet. Koriste ih neki članovi u celibatu, obično jednom tjedno, minutu ili dvije. I ne uzrokuju krvarenje, niti štete zdravlju, već samo kratku nelagodu. Daleko od onoga što dvoručno bičevanje otuđenog redovnika u Da Vincijevom kodu može implicirati, ovi bičevi izrađeni su od pletenog pamuka i teže manje od pedeset grama. Kada članovi ili bivši članovi Opusa Dei vide film, ne mogu a da se ne nasmiju kada prisustvuju redovničkim obredima: to je ludo.
Je li Opus Dei izumio kostrijet i bičeve?
Nema govora. Kostrijet i bičevi, kao i post i druge tjelesne pokore, postoje već stoljećima u Katoličkoj crkvi. Nosili su ih mnogi od najpoznatijih i najcjenjenijih svetaca, poput svetog Franje Asiškog, svetog Ignacija Loyolskog i svete Terezije iz Lisieuxa. U dvadesetom stoljeću koristili su ih i osobe poput svetog Pija iz Pietrelcine, svete Terezije iz Kalkute i pape svetog Pavla VI. Neke tjelesne pokore poput posta i apstinencije od mesa ostaju propis za sve katoličke vjernike u određene dane korizme.
Zašto se ta mrtvljenja čine?
Pokora i mrtvljenje su mali, ali bitan dio kršćanskog života. Isus Krist postio je četrdeset dana u pripremi za svoje javno djelovanje. Mrtvljenje nam pomaže oduprijeti se našoj prirodnoj sklonosti osobnoj utjehi, koja nas tako često sprječava da se odazovemo kršćanskom pozivu da ljubimo Boga i služimo bližnjemu radi Boga. Štoviše, ovo dragovoljno prihvaćene smetnje ujedinjuju kršćanina s Isusom Kristom i s patnjama koje je on dragovoljno prihvatio kako bi nas otkupio od grijeha. Mazohistički redovnik u Da Vincijevom kodu, koji želi bol zbog nje same, nema nikakve veze s kršćanskim mrtvljenjem.
Koliko je mrtvljenje važno za članove Opusa Dei?
Unatoč morbidnoj pažnji Da Vincijevog koda na mrtvljenje, uloga koju igra u životima članova Opusa Dei vrlo je sporedna. Prva stvar, za svakog katolika, je ljubiti Boga i bližnjega. U skladu sa svojom svrhom integracije vjere i svjetovnog života, Opus Dei naglašava male žrtve, a ne velike: nastaviti raditi kada je netko umoran, biti točan, odreći se nečega što se voli u hrani ili piću, ne žaliti se itd.
* Razgovor objavljen godine 2006.