Prije nekoliko je godina moj dvadesetosmogodišnji brat iznenada teško obolio. Bio je u komi više od mjesec dana. Za vrijeme tih dugih dana obuzela me misao da Bog nije imao pravo naškoditi mu na taj način. Pobunila sam se. 

Do tada se moj svijet kretao oko prijatelja, posla i obitelji. Ipak, osjećala sam se neispunjeno. Nešto je nedostajalo. Smatrala sam se praktičnom katolikinjom, ali u svome stilu. 

U bolnici sam se počela moliti Našoj Gospi. Nisam se mogla sjetiti molitve krunice; zato sam izrekla prvo otajstvo i izmolila Očenaš, deset Zdravomarija, i Slavaocu. Tada drugo otajstvo i tako dalje. Jednoga sam se dana neočekivano našla u crkvi ispred ispovjednika. Počela sam govoriti svećeniku. Kada sam izašla van, bila sam promijenjena. Od tog trenutka moj se život okrenuo za sto osamdeset stupnjeva. 

Bog me je tražio. Našao me je i evo me. Nakon nekog vremena tražila sam pristup Opusu Dei-u kao pomoćna radnica. Iako sam se bojala napraviti taj korak, to je bila najbolja odluka koju sam ikad donijela.

Odvjetnica sam u Salamanki, gradu poput mnogih drugih. Udana sam i imam jedno dijete. To je moj svijet. I znam da sam ovdje s razlogom: da volim svog supruga i sina, pomažem drugima i vodim ih k Bogu.

Često sam se pitala kako bih mogla pomoći drugima. Pronašla sam odgovor u ljudima koje susrećem na poslu. Na primjer, Estrella i njezin muž su siromašni i boluju od AIDS-a; oni su beskućnici. Nekoliko prijatelja i ja pronašli smo im prikladan smještaj i dovoljno financijske pomoći da žive pristojno. Sjećam se kako se Estrella molila svaki dan «mome Isusu, mome životu» i njezine sreće kada je primala Svetu Pričest nakon mnogo godina i teškog života udaljenog od vjere.

«Ne zaboravi da mnoge velike stvari ovise o tvojem i mojem vršenju Božje volje», kaže sveti Josemaria u Putu. Kako istinito! Moramo živjeti kako najbolje možemo i dati se u ono što radimo. To je svjetiljka koja me je počela voditi – na poslu, kod kuće, svugdje. Otkad sam se počela truditi da stavim Boga u središte svog života, puno sam mirnija i sretnija, postižem mnogo više. I dolaze mi «lude» ideje da drugima govorim o tome. Tako činim za vrijeme stanke za kavu sa svojim prijateljima, na autobusnoj stanici s drugim majkama te s ljudima na poslu. 

Trudim se da svatko tko dođe u moj odvjetnički ured ode ohrabren. Sv. Josemaria je rekao da bismo mi kršćani trebali biti «intravenska injekcija u krvotok društva». Kao odvjetnica, pokušavala sam ne samo braniti klijente i rješavati sporove nego ih i slušati i dati im savjet – i govoriti im o Bogu. Sve mi to pomaže, prosvjetljuje me i osjećam se dobro. 

Na svom stolu držim malu sliku Naše Gospe. Jednom mi je nova klijentica rekla odlazeći: «Mirna sam jer imate dobrog vodiča» – misleći na onu sliku – «koji će vam pomoći da riješite moj problem.» To mi je dalo priliku da s njom razgovaram i o nekim drugim stvarima.

Jednom mi je došao par tražeći razvod. Rekli su mi da je bilo «nepremostivih» problema i mnogo gorčine. Započeli smo raditi na ugovoru o uvjetima kao što su briga i skrbništvo nad djecom, alimentacija itd. Nakon što smo nekoliko dana o tome poduže razgovarali, došli su do odluke kako bi bilo bolje pokušati iznova. Suprug me je pitao: «Zar vas ne zanima naš novac?» Neko je vrijeme prošlo, a oni su još uvijek zajedno.

Govorim klijentima o ispovijedi, Sv. Misi, braku, itd. bez isprike, s istom prirodnošću kojom razgovaram o vremenu, politici ili o bilo kojoj aktualnoj temi. To je dovelo do mnogih novih prijateljstava. Prije nekoliko mjeseci došao je par tražeći pomoć u vezi s nasljedstvom. Govoreći o tome i općenito o životu, spomenuli su mi svojih dvadeset godina zajedništva i svoje dvoje djece, sada odrasle, i da se nikad nisu vjenčali. Jučer su me pozvali na vjenčanje. Sve mi to daje mnogo razloga za zahvalu Bogu svakog dana jer dopušta da budem njegov instrument u životima ljudi.

Ostale moje aktivnosti su uređivanje radijske emisije o pravnim pitanjima. Svrha joj je slušateljima dati točne informacije, ponuditi rješenja za njihove probleme i objasniti im da odvjetnici svoje klijente vide kao ljude koji trebaju pomoć, a ne samo kao izvor zarade. Pojavljuju se sve moguće teme: eutanazija, krah, susjedske pogodbe, zakupi ... Prije nekoliko dana tema je bila abortus. Jedan je slušatelj pronašao moj ured i donio mi vreću rajčica iz svog vrta u znak poštovanja zbog načina na koji sam o toj temi govorila. Kako su samo bile ukusne!

Moj novi pogled na svijet odrazio se i na moju obitelj. Učimo da su posao, učenje, bilo koji napor, sredstva koja nam Bog daje da rastemo u ljudskim vrlinama koje su osnovne ako želimo zadobiti mjesto u nebu nakon smrti. I počinjemo shvaćati da sve što Bog čini ima razlog.