Pozdrav, moje ime je Yiran i želim vam ispričati moju životnu priču. Rođena sam u Kini, u gradu blizu Šangaja. Moja prabaka je bila jedina kršćanka u mojoj obitelji; svi ostali su bili ateisti. Dovela me je, kao malo dijete, u njenu evangeličku crkvu, gdje sam počela učiti nešto o kršćanskoj vjeri.

U četrnaestoj sam se preselila u Španjolsku, u mali grad u Kantabriji. Budući da tamo nisam mogla naći nijednoga evangeličkog kršćanina, izgubila sam kontakt s vjerom. Kada je došlo vrijeme za studij, odlučila sam studirati kemijsko inženjerstvo bez da sam znala mnogo o tome, jer volim izazove a i znanost me je uvijek privlačila. Tamo sam upoznala Fernanda, meksičko-japanskoga mladića, i počela sam izlaziti s njime. Ubrzo sam vidjela kako je on živio svoju katoličku vjeru i kako je naučio moliti u svojoj obitelji. Upoznavši bolje njegovu obitelj, iskusila sam njihovo snažno zajedništvo i privrženost. Iako više ne izlazim sa Fernandom, ovo je bio prvi korak u mojemu otkrivanju Crkve i nadvladavanju nekih od mojih predrasuda prema katolicima.

Na drugoj godini fakulteta susrela sam Ines, izuzetno normalnu djevojku sa kojom je druženje zabavno. Postale smo dobre prijateljice i nakon nekog vremena rekla mi je da je ona numerarija Opusa Dei. Bila sam tako iznenađena! Moja predodžba osobe posvećene Bogu u Katoličkoj crkvi je bila netko dosadan i tužan; ali vidjela sam da ovo ne može biti više pogrešno.

Nakon par mjeseci, Ines me je pozvala u sveučilišnu grupu organiziranu od strane ljudi iz Opusa Dei. Tamo sam počela pohađati sate kršćanske formacije; iako bi ih bolje bilo zvati razgovorima nego predavanjima, tamo smo razmjenjivali ideje i ja sam povukla sve sumnje koje sam imala o vjeri i Crkvi. Imama veliku želju saznati više, otkriti „zašto“. Moj interes o Katoličkoj crkvi je bio samo znatiželja i bila sam još uvijek daleko od razmatranja obraćenja.

Ali nakon nekog vremena počela sam imati osobni interes o vjeri i počela sam pohađati značajnije razgovore, gdje nam je Ana, još jedna djevojka koju sam upoznala, govorila o katoličkoj vjeri i učenjima i pomogla mi je nadvladati moje dvojbe o Crkvi.

Jednog dana mi je Ana preporučila da pročitam „Rime Slatki Dome“, knjigu u kojoj Scott Hahn, koji je bio protestantski pastor, prepričava kako je zatražio da ga se primi u Katoličku crkvu. Istina je da nisam imala slobodnu niti jednu minutu da je pročitam, uz sve zahtjeve od studija, posla, održavanja bloga o kuhanju…. Tako da sam joj vratila knjigu nepročitanu.

Kada su završili ispiti otišla sam na kratki izlet, putujući u druge Španjolske gradove sama s fotoaparatom kao jedinim suputnikom. Jednog dana sam se našla u Logroñu. Dok sam šetala centrom grada ušla sam u malu trgovinu tražeći neki uredski pribor, ali ispalo je da je ta trgovina knjižara koja prodaje religijske predmete. Na ulazu sam se iznenadila kada sam vidjela knjigu Scotta Hahna koji mi je Ana preporučila. Odlučila sam je odmah kupiti, jer ovo nije mogla biti samo slučajnost. Pročitala sam je u jednom dahu, što je neobično za mene jer mi je španjolski još uvijek težak za čitanje.

Od tamo sam otišla u Zaragozu i u posjet Katedrali od Pilara, te shvatila da je moj put u životu Katolička crkva. To je bila teška odluka za mene, ali nije bilo moguće pobjeći od nje. Jasno sam vidjela da se moram obratiti. Sigurna sam da je i Božja milost bila uključena u moju odluku.

Danas se pripremam za krštenje i počela sam ići na misu nedjeljom. Također, otkrila sam kako mogu naći Boga u jednostavnoj dnevnoj stvarnosti: u mojemu poslu, mojim hobijima, druženju s prijateljima…. Za mene, vrijeme je sada blago i, od moje odluke od prije par mjeseci, dar od Boga.