Predragi! Neka mi Isus čuva moje kćeri i sinove!

Za vrijeme zadnjeg putovanja u Centralnoj Americi još jednom sam iskusio blaženo jedinstvo Djela. Divimo se uvijek tom milosrđu Božjem prema nama. Odnoseći se na 14. veljače 1930. i 14. veljače 1943., Naš Otac je jednom prilikom rekao: “Nije uzalud Gospodin htio da ove dvije manifestacije njegove dobrote padnu na isti datum (...). Molite Gospodina da vas nauči ljubiti ono jedinstvo Djela koje je On od prvog trenutka želio” (14.2.1958.).

Gospodin je za vrijeme Posljednje Večere molio za jedinstvo onih koji će biti njegovi učenici: “Ut omnes unum sint” (Iv 17, 21); da svi budemo jedno. Ne radi se samo o jedinstvu neke ljudski gledajući dobro strukturirane organizacije nego o jedinstvu koje nastaje iz Ljubavi: “Kao što si Ti, Oče, u meni i ja u Tebi” (Isto). U tom smislu su prvi kršćani dobar primjer: “Mnoštvo vjernika imalo je jedno srce i jednu dušu” (Dj 4, 32).

Upravo kao posljedica ljubavi to jedinstvo nije uniformiranost, nego zajedništvo. Radi se o jedinstvu u raznolikosti, a očituje se u radosti življenja s različitostima, učenja da se obogatimo drugima i da oko sebe potičemo ljubav. Isus je rekao da je to jedinstvo uvjet djelotvornosti u prenašanju Evanđelja: “da svijet uzvjeruje“ (Iv 17, 21). Jedinstvo, stoga, ne da se zatvorimo u grupu, već da se – kao dio Crkve – otvorimo i pružimo svoje prijateljstvo svim ljudima u veličanstvenom poslanju evangeliziranja.

Potrudimo se i obnovimo trud za življenje jedinstva počinjući od onih koji su nam bliži. Tada ćemo uz milost Božju, koja je izvor jedinstva, moći prevladati zapreke na koje naiđemo na putu.

Sa svom ljubavlju vas blagoslivlja

Vaš Otac

Rim, 14. veljače 2019.