Predragi! Neka mi Isus čuva moje kćeri i sinove!
Sutra se navršava 90 godina od 2. listopada 1928: „ Tog dana je Gospodin utemeljio svoje Djelo, nastao je Opus Dei“ (Osobne bilješke, br. 306), pisao je sveti Josemaría kratko nakon toga. Radost kojom slavimo ovu godišnjicu je ujedno djelo zahvale Bogu koji neprestano obogaćuje svoju Crkvu darovima i karizmama: „Zahvaljujte Gospodinu jer je dobar, jer je vječna ljubav njegova!“ (Ps 118, 1). Pred našim Ocem se otvorila neizmjerna panorama: surađivanje na pomirenju cijeloga svijeta s Bogom preko stručnoga rada i ostalih okolnosti svakodnevnoga života.
Promatrajmo Božje prvenstvo: On je taj koji je utemeljio svoje Djelo i koji ga i dalje nosi. Kao i u čitavoj Crkvi, ispunjaju se riječi Evanđelja: „Kraljevstvo je Božje kao kad čovjek baci sjeme u zemlju. Spavao on ili bdio, noću i danju sjeme klija i raste - sam ne zna kako; zemlja sama od sebe donosi plod: najprije stabljiku, onda klas i napokon puno zrnja na klasu“ (Mk 4, 26-28). Sveti Josemaría je obavio svoj dio: intenzivnu molitvu, odlučnu unutarnju borbu i neumornu apostolsku inicijativu. Ipak, uvijek je bio uvjeren da čitava ta snaga koja ga je poticala na služenje dušama dolazi od Boga: „Zahvaljujem Ti, Gospodine, jer si nastojao da ja shvatim, na evidentan način, da je sve tvoje: cvjeće i plodovi, stablo i lišće, kao i bistra voda koja uzlazi u vječni život. Gratias tibi, Deus!“ (U Razgovoru s Gospodinom, str. 308). Prvenstvo milosti je jednako stvarno u čitavom kršćanskom životu i u životu svakoga pojedinca.
Osim promatranja dara Božjega obnovimo svoju zahvalnost jer je Bog htio računati s nama kako bi nas učinio svojim suotkupiteljima (usp. 2 Kor 6, 1) usprkos našoj malenkosti. Ponekad nam se može činiti da zapravo naša uloga u planovima Božjim nije relevantna; ipak, On ozbiljno uzima našu slobodu i zaista računa na nas. Mislimo na onog mladića koji je znao staviti ono malo što je imao – pet kruhova i dvije ribe – u ruke Isusove: Počevši od te geste velikodušnosti Krist je dao jesti jednom mnoštvu (usp. Iv 6, 1-13). Bog također računa na naš svakodnevni odgovor, sastavljen od malih stvari koje se obogaćuju i postaju velike snagom Njegove milosti. Tako posvećujemo svoj najbolji trud da Ga tražimo u svom radu i služimo ljudima oko nas, nastojeći paziti na njih i ljubiti ih kao On, dok u svijetu na tisuću načina donosimo svjetlo i toplinu koje je On unio u naše srce. Sve to je naša mala suradnja djece kojom se služi naš Otac Bog kako bi u dušama činio divne stvari.
Uskoro će početi Sinoda o mladima, vjeri i prepoznavanju poziva. Nastavimo moliti tražeći svjetlo i poticaj kako bi Isusova poruka i dalje dolazila do mnogih mladića i djevojaka i da se odluče velikodušno slijediti Isusa po različitim putovima kojih ima u Crkvi. Blizina tog crkvenog događaja i godišnjice Djela može nam pomoći da vidimo svoj vlastiti osobni poziv u obnovljenoj težnji koja je svojstvena mladom i zaljubljenom srcu. Naš Utemeljitelj nikad nije izgubio tu mladost duše. Prošao je kroz mnoge protivštine i patnje, a ipak je ostao uvijek mlad po svojoj ljubavi prema Gospodinu. Tako nam je otkrio tajnu svoje vitalnosti: „Dok se na podnožju oltara molim Bogu koji razveseljuje moju mladost (usp. Ps 43, 4), osjećam se vrlo mladim i znam da nikad neću doći do toga da se smatram starim; jer, ako ostanem vjeran Bogu, Ljubav će me oživljavati neprestano: Obnovit će se kao orlu moja mladost (usp. Ps 103, 5)“ (Prijatelji Božji, br. 31). Ako ostanemo sjedinjeni s Gospodinom, bit ćemo uvijek mladi, a On će i dalje ostvarivati Djelo, uvijek staro i uvijek novo, u različitim krajevima, kulturama i vremenima.
Za jedan ljudski život devedeset godina je mnogo; ali za Djelo je zasigurno malo. I dalje smo na početku. Neka nam to posluži kao sjećanje na dar koji smo primili i na divno poslanje koje je Krist stavio u naše ruke.
Ne prestanite pratiti me svojom molitvom i prije svega pratimo ovih dana Svetoga Oca kako bismo svi skupa išli k Isusu po Mariji.
Sa svom ljubavlju vas blagoslivlja vaš Otac
Rim, 1. listopada 2018.