Naslovljena Alvaro del Portillo, un hombre fiel, „Alvaro del Portillo, vjeran čovjek“, ova knjiga od 826 stranica koju je objavio Rialp (s 16 stranica fotografija) sadrži obilje novih informacija o njegovom životu, kao i mnogo isječaka iz njegovih pisama upućenih poznatim osobama u Crkvi.
Prvi nasljednik sv. Josemarije na čelu Opusa Dei, biskup Alvaro del Portillo je rođen u Madridu u Španjolskoj, 11. ožujka 1914. godine. Umro je u Rimu 23. ožujka, ujutro 1994. godine, nekoliko sati nakon povratka sa hodočašća u Svetu Zemlju. Tog istog dana, blaženi Ivan Pavao II. došao je moliti nad njegovim posmrtnim ostacima koji sada počivaju u kripti Prelatske crkve Naše Gospe od Mira, u Rimu.
28. lipnja 2012. godine, Sveti otac Benedikt XVI. odobrio je odluku o priznanju herojskih kršćanskih vrlina Alvara del Portilla, objavivši da će se ubuduće on nazivati Časni sluga Božji..
Nova biografija, koju je napisao Javier Medina Bayo, predstavljena je javnosti 4. ožujka u školi za projektiranje autocesta u Madridu pred brojnom publikom. Građanski inženjer s doktoratom iz filozofije i kanonskog prava, Alvaro del Portillo bio je najbliži suradnik sv. Josemarije. 25. lipnja 1944. godine zaredio se kao svećenik i svesrdno posvetio svetoj službi. Godine 1946. preselio se u Rim, a njegovo služenje Crkvi osvjedočeno je njegovom predanošću mnogobrojnim zadaćama koje mu je povjerila Sveta Stolica.
Tijekom predstavljanja knjige, Javier Medina Bayo, autor biografije, rekao je da don Alvarov život je bio obilježen „vjernošću i služenjem Crkvi“. Bio je „vrlo spokojan čovjek koji je širio mir oko sebe, i koji je učinio istinu i lojalnost Crkvi poželjnom“.
Aludirajući na trenutačni sede vacante u Crkvi, Medina Bayo naglasio je „veliku sinovsku ljubav koju je iskazao rimskim biskupima. Ponašao se kao sin koji je želio samo pružiti radost svome ocu.“
Medina Bayo se prisjetio on Alvarove reakcije tijekom konklava 1978. godine, kada su Ivan Pavao I. i Ivan Pavao II. bili izabrani: „Kao što je bio naučio od Sv. Josemarije i kao što je radio za vrijeme prethodne konklave, svesrdno se molio za budućeg papu i bio je duboko zahvalan kada se pojavio prvi bijeli dim, i ne znajući tko je izabran.“
Autor se pozvao na pismo biskupa del Portilla za kardinala Königa napisano u listopadu 1978. godine, ubrzo nakon smrti Ivana Pavla I., u kojem je uvjerio njemačkog kardinala: „uz vas sam u vašim molitvama, tijekom ovih teških i iznimno važnih trenutaka u životu Crkve. Koliko mnogo molim i uspijevam potaknuti druge na molitvu za Sveti Kolegij, kako bi oni mogli izabrati Papu s dubokim unutarnjim životom, s natprirodnom mudrošću i unutrašnjom snagom.“
Medina Bayo je također istaknuo don Alvarovu iznimnu službu Crkvi, tijekom koje se nije ni pokušavao uzvisiti. Mnogo je doprinio teologiji svećeništva i ulozi laika u Crkvi, kao i kroz ulogu savjetnika za različite dikasterije i svojim radom tijekom Drugog Vatikanskog koncila.
Autor knjige je zaključio: „U 19 godina tijekom kojih je rukovodio Djelom, njegove čvrste apostolske aktivnosti su započele u 20 novih zemalja. On je također poticao mnoge dalekosežne društvene inicijative, kultivirajući osobnu odgovornost u njihovim rukovoditeljima, kao osoba koja je imala i davala mir.“