U Laponiji svećenik Raimo slavi Svetu Misu u jednoj drvenoj kolibi u norveškoj tundri 20 kilometara od obale Arktičkog Ledenog Oceana. Već je treći dan zajedničkog života koji je započeo pred dva dana u Helsinkiju te je nastavljen kroz finsku, švedsku i norvešku Laponiju. Naš vođa je Juhani, luteranski pastor u obližnjem naselju...

Lapeenranta je gradić na obali Saimaa jezera na jugoistoku Finske. Od San Petersburga je udaljen oko 200 km i svega 25 km od ruske granice. Kada sam započeo svoju doktorsku tezu u Ferrolu pred dvije godine, nisam mogao zamisliti da će me moja istraživanja odvesti tak odaleko, ali ovu godinu sam, za vrijeme tri mjeseca u inozemstvu, imao priliku upotpuniti stručno obrazovanje, a krajnje odredište bilo je Tehnološko Sveučilište u Lappeenranta-i.

Pred dolazak u Finsku, odnosno tri mjeseca boravka u Lapeenranta-i vidio sam za sebe problem u tome što je najbliži centar Opusa Dei u Helsinkiju, to znači više od 200 km udaljen od mog sveučilišta. Uspio sam organizirati svoj plan rada tako da sam svakog vikenda imao dovoljno vremena vlakom otići u Helsinki i natrag. Na taj način mogao sam participirati život u obitelji centara Opusa Dei, dobivajući sredstava obrazovanja, a iznad svega, sudjelujući kod Svete Mise, naime u Lappeenranta-i i široj okolici nema katoličkih crkava. Nazočnost katolika među istraživačima sveučilišta izazvalo je od samog početka veliku znatiželju.

Već nakon nekoliko dana po dolasku odgovarao sam na mnoštvo pitanja svojih kolega i staratelja o Katoličkoj Crkvi te o Opusu Dei, odnosno što znači boriti se da bi bio svet usred svijeta. Mnogi od njih imaju znatno drukčiju viziju vjere od katoličke: većina ih je luterana, neki su ortodoksni, a ima i nekolicina muslimana. Velika većina nema uobičajenog iskustva veze s Bogom.

Ipak, razgovori su se vodili bezbroj puta na području dubokih tema kao što su smisao života, potreba osobnog odnosa s Bogom, ili koja je vjera prava, ali uvijek s velikim respektom prema gledištima drugih. U mnogim pitanjima nije bilo lako složiti se.

Za većinu je to bio prvi kontakt s osobom Opusa Dei, a pouke svetog Josemaria Escrive činile su im se neobične i atraktivne. Na primjer, kada smo  govorili o potrebi da se svaki posao treba obavljati po mogućnosti što savršenije iz ljubavi prema Bogu, više puta sam dobio odgovor: „ta ideja je karakteristična za luteranstvo“. Moj odgovor je uvijek bio da je ona također “izrazito katolička“ i najbliža duhu Opusa Dei.

Rad opusa Dei započeo je u Finskoj pred dvadeset godina. Od tog vremena postoji Klub Mladih “Kuunakerho“ u Helsinkiju, i ove godine stavljeno je u pogon sveučilišno boravište Tavasttähti. Počeci su vrlo veseli i puni humora, premda dolazi do suočavanja sa situacijama pomalo “izvanrednim“ u jednom centru Opusa Dei: prenašanje hladnjaka u novi centar koji je u osnivanju u Litvi, organiziranje pripremanja hrane za više dana u tjednu, ...

Kroz ova tri mjeseca mogao sam pomagati u opremanju kuće krečeći zidove, uređujući stubište i montirajući namještaj zajedno s ostalim članovima Opusa Dei i s dječacima koji posjećuju centar: Patu skuplja lišće koje se u jesen nagomilalo u vrtu, Aleks završava bojanje drvenog križa koji će se postaviti u kapelicu, Teo podučava španjolski dječake Kluba, ... Neki od njih su luteranci ili pentekostalci, ali svi sudjeluju u veselom i duhovitom ozračju koje nadvladava manje neprikladnosti nastale u tijeku poslova. I kao što sam u Ferrolu Opominjač u Klubu Mladih Roiba, u Helsinkiju sam imao prilike sudjelovati u aktivnostima Kuunarikerho, dokazavši da jezik nije prepreka da se i mlađi dječaci nauče svirati gitaru, snimati film s njima ili da s njima posvetimo malo vremena u molitvi pred Presvetim.

Sada po povratku u Galiciju preporučam Bogu ovu prekrasnu zemlju, da bi katolička vjera prodirala sigurnim koracima njezinim stanovnicima.