Naše odredište bilo je Republika Djibouti, malena zemlja smještena na rogu Afrike. Kao francuska kolonija do 1977. god. i kao jedna od najtoplijih zemalja svijeta, njihov gospodarski razvoj je vrlo sporo uzimao maha. 

Prije nego što smo krenuli na put, htjeli smo prvo smisliti kakva bi pomoć, naravno u granicama naših mogućnosti, bila korisna ljudima Djiboutija. Nakon nekoliko pokušaja došli smo do telefonskog broja oca Armanda, jedinog katoličkog svećenika u toj regiji i ujedno dužnosnika tamošnjeg Caritasa.

Nakon što se zahvalio na brizi, otac Armando nam je rekao da im tamo u Djiboutiju hitno trebaju lijekovi pogotovo antibiotici i druge medicinske potrepštine. Također, kako nam je rekao otac, manjkaju im i pelene i lijekovi za dojenčad koje je u Djiboutiju vrlo teško nabaviti.

I tad smo pokrenuli akciju skupljanja lijekova. Poslali smo dopise školama, fondacijama, farmaceutima i ne-vladinim organizacijama u Ferrolu u Španjolskoj gdje smo bili usidreni, objašnjavajući im u njima naš plan.

Nismo dugo čekali.Za par dana dobili smo od jedne fondacija pošiljku od otprilike tone traženih lijekova. U narednim tjednima zvale su nas škole,farmaceuti i ne-vladine organizacije javljajući da su i njihove pošiljke na putu.

Akcija je bila toliko uspješna da smo na kraju bili pretrpani i da samo zbog manjka prostora na brodu nismo mogli ponijeti još.

Neki roditelji iz Youth Club Roibe de Ferral su također htjeli pomoći, te su nam donosili mase i mase čokolade za djecu Djiboutija. Nismo baš bili sigurni da je čokolada ono što bi otac Armando želio, ali zbog inzistiranja tih roditelja svrstali smo ju u našu pomoć. Ostalo osoblje s broda nam je rado pomagalo u sakupljanju pomoći.

Nakon što smo mjesec danan sudjelovali na vježbama, pristali smo u Djiboutiju. Čim smo stigli, započeli smo pregovore s lokalnom vlašću o dostavi humanitarne pomoći ocu Armandu. Pošto je to bila neslužbena, privatna humanitarna akcija, ti pregovori nisu bili laki.

Napokon, nakon nekoliko krugova pregovora sa upravom luke i lokalnim dužnosnicima, mogli smo nakrcati kamion za Caritas Djiboutija. Također smo podijelili čokolade u školama. Sve je izgledalo kao velik uspjeh. Trideset brodskih službenika, uključujući i zapovjednika broda, sudjelovalo ju u istovaru pomoći. Neki od njih, vidjevši oskudicu lokalnog stanovništva i radost kojom je pomoć dočekana, preobrativši se, odlučili su dosljednije živjeti svoj kršćanski poziv.

Kao i u mnogim drugim plemenitim akcijama nošenih solidarnošću dobili su najviše oni koji su dali.