1. Osnivač Opusa Dei, Josemaría Escrivá, završio je svoje zemaljsko putovanje 26. lipnja 1975., prije pedeset godina. Kako je njegova poruka i danas aktualna?
Poruka svetog Josemarije i danas zadržava posebnu vitalnost: univerzalni poziv na svetost u vlastitom radu, u službi društvu i unutar obitelji – male domaće Crkve, kako je volio govoriti sveti Pavao VI. U svijetu koji teži odvajanju svetog od svakodnevnog života, njegova poruka ostaje radikalna i duboko kršćanska: svaki oblik rada, svaka obiteljska obveza, svaka mala radost ili tuga proživljena s ljubavlju postaje prilika za susret s Bogom. Taj poziv na posvećivanje sadašnjeg trenutka, s realizmom i nadom, aktualniji je nego ikad.
2. Nedavni Generalni kongres, važan događaj za Opus Dei, poklopio se s danima kada je Crkva dočekala novog Papu. Na kakva vas je razmišljanja potaknula ova podudarnost?
S jedne strane, tuga zbog smrti pape Franje. S druge strane, zajednički osjećaj iščekivanja koji nas je ujedinio s cijelom Crkvom u molitvi i otvorenosti. Podudarnost dvaju datuma podsjetila nas je koliko je duboko naš laički identitet ukorijenjen u Crkvi, našoj Majci. Izbor novog Pape uvijek je trenutak milosti i odgovornosti, poziv za svakoga od nas da obnovimo svoju vjernost Kristu preko Petrova nasljednika. Pogodila me radost toliko ljudi u trenutku kada se pojavio bijeli dim, sat vremena prije nego što je otkriven Papin identitet: slavlje što već imaju zajedničkog oca, tko god on bio.
3. Nekoliko dana nakon izbora Pape, papa Lav XIV. primio Vas je u audijenciju. Možete li podijeliti nešto iz tog razgovora?
Bila je to gesta očinske brige, tijekom koje je Papa izrazio svoju bliskost i naklonost, kao pravi otac Crkve. Između ostalog, Sveti Otac je zatražio informacije o trenutnoj reviziji Statuta Prelature. Papa Lav XIV. s velikim je zanimanjem slušao što smo imali reći. Spomenuo je i Marijine blagdane koji su se poklopili s danom njegova izbora. U obiteljskoj i povjerljivoj atmosferi, dao je svoj blagoslov meni i mons. Marianu Faziu (pomoćnom vikaru Opusa Dei). To je bio izvor radosti za sve u Opusu Dei.
4. U ovim prvim tjednima s papom Lavom XIV. počinjemo uočavati ljudski i duhovni profil koji je prije bio nepoznat većini javnosti. Što vas najviše impresionira kod Pape?
Ono što me se dotiče jest njegova unutarnja dubina, njegov mir i, ako se to tako mogu izraziti, njegova prirodnost. U vremenu koje često obilježavaju žurba i buka, čini se da Sveti Otac čuva tišinu ispunjenu Bogom, što se odražava u načinu na koji govori, sluša i gleda: te su osobine velika podrška njegovoj želji za jedinstvom. U njemu se osjeća čvrsta i življena vjera, sposobna nadahnuti nadu, i duh milosrđa prema svakoj osobi, što potvrđuju i mnoga svjedočanstva iz Chiclaya (biskupije u Peruu gdje je služio kao biskup prije nego što ga je papa Franjo pozvao u Rim).
5. Koje su se buduće obveze pojavile za Djelo tijekom Kongresa?
Kongres je održan u duhu poštovanja prema žalosti koja je pogodila cijelu Crkvu nakon smrti pape Franje. Zbog toga su sjednice bile kraće nego što je prvobitno planirano. Unatoč tome, imenovani su članovi Generalnog vijeća i Središnjeg savjetodavnog vijeća, kako je uobičajeno na takvim kongresima. Osim formalnih sjednica, došlo je do obogaćujuće razmjene među onima koji su doputovali u Rim iz cijelog svijeta, razmišljajući o doprinosima prikupljenim iz zemalja u kojima je Djelo prisutno, zahvaljujući skupštinama održanim 2024. godine. Na tim su skupštinama sudjelovale angažirane, a rekao bih i oduševljene, tisuće ljudi. Iz skupština se pojavilo snažno jedinstvo cilja, posebno u pogledu predanosti evangelizaciji u svijetu rada i duboke ljubavi prema Crkvi. Među raznim prijedlozima, mnogo se raspravljalo o apostolatu „prvog navještaja“ kršćanske poruke; potreba koja je sve hitnija u svijetu koji se čini sekulariziranijim, ali u kojem se ponovno otkriva duboka žeđ za Bogom. Sveti Josemaría opisao je Djelo kao „veliku katehezu“ usred svijeta, življenu u običnom životu. Molimo ga za svjetlo kako bismo danas s radošću i velikodušnošću nastavili ovu misiju.
Članovi Kongresa također su dali svoje pozitivno mišljenje kako bi Prelat, s novim vijećima, mogao Svetoj Stolici predstaviti verziju Statuta koju je smatrao najprikladnijom, uzimajući u obzir prijedloge već primljene na Kongresu 2023. i prethodne konzultacije sa svim vjernicima Opusa Dei. I ovo se dogodilo: nakon što je papa Lav izabran, 11. lipnja predstavio sam prijedlog Dikasteriju za kler. Sljedeći korak sada je u rukama vlasti Apostolske Stolice.
6. U 2028. godini slavit ćete sto godina od osnutka. Kako se Opus Dei mijenja?
Djelo je pozvano mijenjati se u vjernosti svojoj karizmi. Kulturni i društveni konteksti se razvijaju, kao i ljudi koji utjelovljuju poruku u svakoj generaciji, ali bit ostaje: pomoći svakoj osobi da otkrije da je Bog zove upravo tamo gdje jest. Promjene koje trenutno proživljavamo – uključujući proces prilagodbe Statuta – poticaj su za očuvanje onoga što je bitno. Želimo biti sve iskrenija, bliskija i poniznija podrška svima u Crkvi i društvu.
7. Što Djelo uči iz procesa revizije Statuta kojeg je pokrenuo papa Franjo?
Ove su godine obilježene duhom sinovske ljubavi i istinski otvorenog slušanja, čuvajući blago koje je prenio sveti Josemaría, a istovremeno gledajući unaprijed. Papa Franjo pozvao nas je na put obnove, koji zahtijeva strpljenje i dubinu. Revizija Statuta nije samo pravna vježba, već i duhovna: pomaže nam da se zapitamo što je zaista važno i što najbolje služi ljudima i poslanju. To je prilika da dublje živimo evanđeosku bit karizme.
8. Što mlada osoba pronalazi na putu vjere koji danas predlaže Opus Dei?
Otkrivaju mogućnost da običan život, sa svim svojim izazovima i radostima, može biti siguran put koji vodi do Boga. Također pronalaze pratnju, iskren dijalog u prijateljstvu, obiteljskoj atmosferi i poziv na svetost koja nije rezervirana za nekolicinu „junaka“, već je za sve. To je poziv, kako je rekao sveti Josemaría, da budemo „kršćani puni optimizma i pogona koji su sposobni živjeti svoju božansku avanturu u svijetu“, te tako činiti dobro i pomoći u poboljšanju društva oko sebe. Usred današnjih neizvjesnosti mnogi mladi traže autentičnost, a Evanđelje, življeno u svakodnevnom životu, nudi dubok odgovor na tu žeđ.