Dana 4. kolovoza 2020., Michelle – tada dizajnerica interijera – uživala je u mirnom poslijepodnevu u svom domu u Mar Mikhaelu u Bejrutu. U nekoliko sekundi, zaglušujuća buka i val žestokih vjetrova odnijeli su njezinu kuću i tisuće drugih diljem glavnog grada. Usred prašine, vriske i ruševina, započela je neočekivana borba za obnovu njezina života, doma i susjedstva.

Pet godina kasnije, dijeli kako je doživjela te trenutke i kako nedavni posjet Pape predstavlja novo doba nade i pomirenja za mnoge Libanonce koji „ne odustaju, već uvijek znaju kako hrabro ustati“. Michelle radosno zaključuje: „Njegov posjet dao je nadu ne samo libanonskom narodu, već cijelom svijetu.“

Novi dašak nade

Eksplozija je ostavila više od 200 mrtvih, 7000 ozlijeđenih i 300 000 raseljenih. Današnji posjet Lava XIV. - ispunjavajući želju njegovog prethodnika, pape Franje - donio je dašak svježeg zraka zemlji koja žudi za jedinstvom i mirom. U svojim obraćanjima, Petrov nasljednik obratio se svim libanonskim ljudima, a posebno onima koji nose teret materijalne i duhovne obnove zemlje: obiteljima koje su sve izdržale, zajednicama koje traže pomirenje i onima koji su, uz žrtvu, odlučili ostati ili se vratiti kako bi nastavili graditi putove i mostove mira i nade.

Hrabar narod koji ne odustaje

U uvodnim riječima, Papa je istaknuo otpornost naroda „koji ne odustaje“, sposobnog uzdići se čak i pred najtežim kušnjama. Pozvao je na novi početak kroz dijalog i istinu, podsjećajući da „nema trajnog pomirenja bez zajedničkog cilja koji nam omogućuje da zajedno gledamo prema budućnosti u kojoj dobro pobjeđuje zlo“. Pohvalio je hrabrost onih koji su s ljubavlju i brigom pratili druge, čak i u najizazovnijim okolnostima.

Također se obratio mladima srdačnim riječima, pozdravljajući ih s istim entuzijazmom kao i na dan svog izbora: „Mir vama!“ Ohrabrio ih je da teže istinskoj sreći, utemeljenoj na nadi koju Duh Sveti sije u svaku osobu, te ih podsjetio da su oni sadašnjost i budućnost zemlje. „Pravi otpor zlu“, rekao je, „je ljubav, sposobna zacijeliti naše vlastite rane i rane drugih.“

Potaknuo ih je da čuvaju baštinu koju su primili: „Libanon predodređen da cvjeta poput cedra, čija snaga leži u njegovom korijenju.“ I podsjetio ih je da je pravi početak novog života Krist, temelj našeg povjerenja i svake istinske predanosti.

Odgovorite na patnju milosrđem i molitvom

Suočen sa svijetom krhkih odnosa, Papa je inzistirao da „prava ljubav nema rok trajanja, već dolazi kada smo u stanju staviti 'ti' ispred 'ja', gradeći 'mi' koje obuhvaća cijelo društvo.“ Obraćajući se na pitanje kako učiniti Boga prisutnim u vremenu obilježenom boli i umorom, ponudio je dvije ključne točke: predanost življenju ljubavi i potragu za trenucima svakodnevne molitve: „Odvojite svaki dan vrijeme da zatvorite oči i gledate samo u Boga. On, iako se ponekad čini tihim ili odsutnim, otkriva se onima koji ga traže u tišini.“ U tim nastojanjima, napomenuo je, prate nas sveci, a posebno „Marija, Majka Božja, koja nas uči da gledamo Isusa srcem.“

Vrt će nalikovati šumi, a mi ćemo se opet radovati.

Jedna jedina minuta bila je dovoljna da poništi desetljeća rada, ali Papin posjet upalio je svjetionik: Libanon nije sam. Crkva i mnogi narodi stoje uz nju. Ono što se dogodilo ovih dana služi kao podsjetnik da je ponovno ustati moguće i da se od nas ne traži da budemo stalno jaki, već vjerni. Ustrajnost u malim stvarima - to svakodnevno herojstvo - put je do dobra, do svetosti. Usred mnoštva, molitvi i pjesama, Papina poruka ponovno je probudila nadu tolikih ranjenih obitelji: „Uskoro, vrlo brzo, Libanon će postati vrt, a vrt će izgledati kao šuma. Potlačeni će se opet radovati u Gospodinu, a siromasi će se ispuniti radošću“ (usp. Izaija 29,17.19).