- Molitva nas usklađuje s Božjom voljom
- Isus nas potiče da u molitvi tražimo
- Tražiti molitvom Očenaš
POMOZI mi, ostavljenoj, koja nema nikoga osim tebe (Est C,14). Kraljica Estera molila je Gospodina da zaštiti židovski narod od uništenja. Često je čitala što je Bog učinio u davnim vremenima za njene pretke, i bila je uvjerena da snaga njegove ruke nije oslabila. S istom vjerom psalmist kliče: „Zahvaljujem imenu tvojem za tvoju dobrotu i vjernostˮ (Ps 138,2). Iz generacije u generaciju, naučili smo da molitva može sve, jer usklađuje naše srce s Božjom voljom i Njemu ništa nije nemoguće.
Sveti Josemaría jednog je dana predstavio nekoliko svojih prvih kćeri u Opusu Dei divan apostolski plan. „Pred ovim – rekao im je – moguće su dvije reakcije. Jedna je misliti da je to vrlo lijepo, ali utopija, nešto što se nikada neće ostvariti; i druga, vjerovati u našeg Gospodina: ako je od nas tražio sve ovo, pomoći će nam to i ostvariti.ˮ[1] Nije nam lako vidjeti stvari kako ih Bog vidi. Ali jedan od glavnih plodova Duha Svetoga jest dar mudrosti, koji se posebno dobiva u molitvi: „Moramo probuditi Krista u našim srcima i samo tada ćemo moći promatrati stvari njegovim očima, jer on vidi izvan oluje. Kroz taj smireni pogled možemo vidjeti panoramu koju sami ne možemo ni naslutiti.ˮ[2] Mudrost koju primamo u molitvi pomaže nam stvoriti povjerenje u Gospodina. Poput kraljice Estere, možemo tražiti Božju pomoć u mnogim stvarima koje nam trebaju.
GDJE možemo pronaći snagu potrebnu za izvršenje misije koja premašuje našu maštu i sposobnosti? Možemo je pronaći samo u molitvi. Sveti Josemaría jednom je rekao svojoj kćeri koja je odlazila u Irsku provoditi tamo apostolski rad Opusa Dei: „Kada te nešto zamolim, kćeri, nemoj mi reći da je nemoguće, jer to već znam. Od samog početka Djela, naš Gospodin je tražio od mene mnoge nemoguće stvari... i one su ipak napredovale!”[3]
Suočeni s velikim stvarima koje Bog od nas traži, možemo postati obeshrabreni i ne učiniti to, ili, naprotiv, odgovoriti još hrabrijim zahtjevom: „Što dijete traži od svog oca? Tata...mjesec!: apsurdne stvari. Ištite i dat će vam se! Kucajte i otvorit će vam se! (Mt 7,7). Što ne možemo tražiti od Boga? Tražili smo sve od naših roditelja. Traži mjesec i dat će ti ga; traži od njega bez straha što god želiš. Uvijek će ti to dati, na ovaj ili onaj način. Traži s povjerenjem.”[4] Jedini božanski zahtjev, kako nam govori Evanđelje, jest da tražimo: „Ištite i dat će vam se! Tražite i naći ćete! Kucajte i otvorit će vam se!” (Mt 7,7). I da bi pojasnio Božju namjeru da nam podari toliko darova, Isus daje dva primjera iz svakodnevnog života: „Ta ima li koga među vama da bi svojemu sinu, ako ga zaište kruha, kamen dao? Ili ako ribu zaište, zar će mu zmiju dati?ˮ (Mt 7:9-10).
Jedna od praksi koju Crkva posebno preporučuje tijekom Korizme je molitva. Možemo se zapitati je li naša molitva prožeta takvim velikim povjerenjem da čak tražimo stvari koje se čine nemogućima. Ipak, trudit ćemo se osigurati da naša molitva uvijek uključuje prihvaćanje Božje volje, jer nitko ne zna što je najbolje za nas bolje od Njega.
„TREBAMO – svi! – moliti, pobožno ispunjavati norme našeg plana života, tako da postoji kontinuirana molitva, unija srca koja se uzdiže prema Nebu, nudeći također naše osobne bijede, i dopuštajući našem Gospodinu da djeluje bez da te bijede stoje na putu kao prepreke.ˮ[5] Isus, u Evanđelju, često inzistira da vjerujemo u njegovu darežljivost, kao da se žali da tražimo premalo: „Ako dakle vi, iako zli, znate dobrim darima darivati djecu svoju, koliko li će više Otac vaš, koji je na nebesima, dobrima obdariti one koji ga zaištu?ˮ (Mt 7,11).
„Naše molitve vrlo su često zahtjevi za pomoć u vrijeme potrebe. Štoviše, to je normalno za muškarce i žene jer nam treba pomoć, trebaju nam drugi, treba nam Bog. Stoga je normalno da od Boga tražimo nešto, da tražimo pomoć od Njega; i moramo imati na umu da je molitva koju nas je Gospodin naučio, 'Očenaš', molitva molbe. S ovom molitvom Gospodin nas uči prioritetima naše molitve i čisti i pročišćava naše želje i na taj način čisti i pročišćava naša srca.”[6]
Naša je Gospa svemoćna u svojoj molbi. U Kani, kao i u mnogim drugim prilikama, Marija je od svog Sina dobila ono što je znala da je dobro za svoje učenike. Imamo majku koja će uvijek tražiti ono što je najbolje za nas i, ako joj dopustimo, dobit će od svog Sina milosti koje nam trebaju da ispunimo svijet njegovom radošću.
[1] Sveti Josemaría, citirano u Vázquez de Prada, The Founder of Opus Dei, vol. II, str. 461.
[2] Papa Franjo, Audijencija, 10. studenog 2021.
[3] Sveti Josemaría, citirano u Ana Sastre, Tiempo de caminar, str. 385.
[4] Sveti Josemaría, In Dialogue with the Lord, ˝Molite bez prestanka,˝ razmatranje 24. prosinca 1967.
[5] Sveti Josemaría, Govor upraviteljima Opusa Dei, 1962.
[6] Benedikt XVI, Audijencija, 20. lipnja 2012.