„Kršćani ne smiju biti individualisti koji zaboravljaju na potrebe drugih. Niti mogu živjeti sebično i okrenuti leđa svijetu; oni su u biti društveni, odgovorni članovi Kristova mističnog tijela.”(1) Ove riječi svetog Josemarije jako su dobro poznate srednjoškolkama iz Kluba Harmica. Volontiranje čini jedan od stupaca njihovih aktivnosti tijekom subotnjih susreta. Svakog se mjeseca redovito uključuju u različite aktivnosti pa su tako nedavno bile u Pučkoj kuhinji na Svetom Duhu. Djevojke su sretne jer na ovakav način osjećaju da rade nešto dobro i da svojim radom usrećuju druge. 

Ispričale su nam da je predivan osjećaj kada možeš pomoći ljudima. Između ostalog dijelile su im i sadnice mente, a mnogi od njih su rekli da bi rado uzeli, ali nemaju kuću pa nemaju gdje presaditi. Kada takvo nešto čuješ, zbilje se rastužiš i sretan si što možeš pomoći na bilo koji način, podsjetiti se koliko toga uzimamo zdravo za gotovo i koliko smo zapravo sretni. 

„U sadašnjem svijetu siromaštvo ima mnogo različitih lica: bolesnici i stariji koje se tretira ravnodušno, osamljenost koju osjećaju mnogi napušteni ljudi, drama izbjeglica, oskudica u kojoj živi dobar dio ljudi kao posljedica čestih nepravdi koje vape u Nebo. (…) Prema ničemu od toga ne smijemo biti ravnodušni; pozvani smo vježbati kreativnost u ljubavi kako bi donijeli balzam Božje nježnosti svoj našoj braći koja su u potrebi.”(2)

Na ovakav način ove djevojke svojim prisustvom, svojom riječju, osmijehom, gestom čine veliku razliku. Pokazuju da im je stalo, da poznaju svijet, brinu se za njega i služe mu. Kao što je papa Franjo rekao, „naša međuovisnost postaje ovisnost jednih o drugima“ (3) i to je situacija iz koje svi izlazimo obogaćeni. 

(1) sv. Josemaría, The Collected Letters (vol. I), kritička edicija s bilješkama, Scepter Publishers, London 2021., Letter n. 3, 37d, str. 173.

(2) Fernando Ocáriz, Pastoralno pismo, 14.02.2017., br. 31.

(3) Papa Franjo, Opća audijencija, 02.09.2020.