Kao i u drugim religijama, pokornički običaji bili su duboko ukorijenjeni u život izraelskog naroda. Molitva, milostinja, post, pepeo po glavi, nošenje grube i neudobne tkanine (zvane kostrijet) bili su neki od mnogih načina na koje su Izraelci pokazali svoju želju da preusmjere život i obrate se Bogu (Usp. Tb 12:8; Iz 58:5; Joel 2:12-13; Dn 9:3 itd.).

Kraljevstvo Božje bilo je središte Isusova propovijedanja, kako to jednoglasno ističu povjesničari i proučavatelji Svetoga pisma, te je uvijek zahtijevao obraćenje kao bitni dio naviještanja Kraljevstva: „Ispunilo se vrijeme, približilo se kraljevstvo Božje; obratite se i vjerujte Evanđelju" (Mk 1,15). Obraćenje i pokora na koje Isus poziva svoje slušatelje zahtijevaju duboku promjenu srca i odgovarajuću promjenu života. Obraćenje vodi pokori i donosi dostojne plodove na djelu (Mt 3,8).

Drugim riječima, činiti pokoru nešto je autentično i djelotvorno samo kada se pretoči u djela i geste. Naime, Isus je svojim vlastitim pokorničkim životom pokazao da se Kraljevstvo Božje i pokora ne mogu odvojiti. Prakticirao je post (Mt 4,2), odrekao se udobnosti stalnog odmorišta (Mt 8,20), cijele noći provodio u molitvi (Lk 6,12) i iznad svega dobrovoljno dao svoj život na križu.

Prvi Isusovi učenici, slijedeći njegova učenja, shvatili su da slijediti Krista znači oponašati njegove stavove. Među evanđelistima sveti Luka najsnažnije ističe potrebu kršćanina da živi kako je živio Krist i da svaki dan uzima svoj križ, kao što je Isus tražio od svojih učenika: „Hoće li tko za mnom, neka se odreče samoga sebe, neka svaki dan uzme svoj križ i neka ide za mnom" (Lk 9,23). Prvi kršćani nastavili su ići u hram moliti se (Djela 3:1) i prakticirati djela pokore, kao što je post (Djela 13:2-3). Štoviše, slijedili su Isusove izričite upute u vezi s postom: „I kad postite, ne budite smrknuti kao licemjeri. Izobličuju lica da pokažu ljudima kako poste. Zaista, kažem vam, primili su svoju plaću. Ti, naprotiv, kad postiš, pomaži glavu i umij lice da ne zapaze ljudi kako postiš, nego Otac tvoj, koji je u skrovitosti. I Otac tvoj, koji vidi u skrovitosti, uzvratit će ti." (Mt 6,16-18).

U svjetlu goleme otkupiteljske vrijednosti Kristove smrti na križu, kršćani su od početka shvaćali da su trpljenje i pokornički postupci – osobito post, molitva i milostinja – sastavni dio istinskog obraćenja. Štoviše, mogli bi se povezati s Isusom kao sredstvo sudjelovanja u Kristovoj žrtvi i suotkupljenja s njim. Tako Crkva nastavlja živjeti ono što je zapisao sveti Pavao: „U svome tijelu dopunjujem ono što nedostaje Kristovim mukama za tijelo njegovo, to jest Crkvu" (Kol 1, 24).