Nikad nisam mislila da mogu voljeti muškarca bezuvjetno. Vjerovala sam u bezuvjetnu ljubav... ali samo na način na koji Bog voli čovječanstvo. Brak mi se uvijek činio dalekim. Ali u siječnju 2016., tijekom 51. Međunarodnog euharistijskog kongresa u Cebuu, svjedočanstvo jedne obitelji me toliko duboko dirnulo da mi je otvorilo srce za mogućnost braka.
Tog dana posvetila sam svog budućeg supruga euharistiji, predajući sve svoje želje Bogu. Vjerovala sam Mu da će me oblikovati u ženu kakvu On želi. U trenucima čežnje i sumnje, pronalazila bih mir u klanjanju pred Presvetim Oltarskim Sakramentom.
Osam godina čekanja pripremilo me da prepoznam i cijenim Evrarda kada konačno dođe. Da je stigao ranije, možda ne bih shvatila dubinu blagoslova.
Mjesto iz snova
U kolovozu 2016. sanjala sam da imam vjenčanje u crkvi u španjolskom stilu. Osjećala sam kao da ja to poruka nade, poput anđela koji se ukazao svetom Josipu u snu. Dva mjeseca kasnije posjetila sam Nadbiskupsko svetište sv. Terezije Avilske u Talisayu, Cebu. Ovo je bilo mjesto koje sam vidjela u snu!
Nešto u toj crkvi me tjeralo da se vraćam iznova i iznova. Osjećala sam da je dio moje priče. Godinama kasnije, kada smo se Evrard i ja zaručili, podijelila sam s njim to sjećanje. Bez oklijevanja, odabrao je upravo tu crkvu za naše vjenčanje. Njegova gesta bila je tiha, ali duboka. Potvrdila je da Bog zaista poznaje moje srce.
Obitelj na prvom mjestu: nova misija
Bilo je vrijeme kada sam vjerovala da će me moja korporativna karijera upotpuniti. Ali čak i na vrhuncu, nešto je nedostajalo. Moje srce je žudjelo za više - za obitelji, za vjerom, za dubljom svrhom. Prepoznala sam novu misiju: pomoći zbližiti našu obitelj.
Moji su roditelji živjeli na različitim mjestima od 2008. zbog životnih okolnosti, iako su ostali s ljubavlju predani. Tada sam shvatila da je moja fizička prisutnost - ne samo moja financijska podrška - bila bitna. Bog me je vodio od karijernih ambicija prema nečem većem.
Početkom 2022. godine dobila sam stipendiju za magisterij iz braka i obitelji na Institutu Ivan Pavao II. u Bacolodu. Otprilike u isto vrijeme, veza mojih roditelja se produbila - neočekivana milost. Božji plan bio je daleko ljepši od svega što sam mogla zamisliti.
Do veljače 2023. naša se obitelj ponovno ujedinila u Bacolodu. Čak smo organizirali obnovu bračnih zavjeta za naše roditelje, san koji je moja majka dugo imala.
Gospina ruka
Na moj 33. rođendan u Iloilu, taksist mi je predložio da zaželim nešto Gospi od Svijeća, čija se slika nalazila na ulazu u katedralu. Molila sam se za muža.
Tri mjeseca kasnije, u srpnju 2023., upoznala sam Evrarda. Bila sam na međunarodnoj zračnoj luci Ninoy Aquino u Metro Manili, čekala sam let za Dubai ispred prepunog restorana i pisala u svoj dnevnik. Bilo je to posebno vrijeme - pripremala sam se za volontiranje na Svjetskom danu mladih u Lisabonu.
Visok, dobro odjeven muškarac blagog lica i ljubaznog ponašanja privukao mi je pozornost. Upravo je izašao iz lifta i činilo se da pita ljude oko sebe gdje bi mogao jesti. Nastavila sam pisati u svoj dnevnik. Nakon nekog vremena, bio je tamo i pitao možemo li podijeliti stol.
Način na koji mi je prišao i pogledao me nekako me uvjerio da je on netko kome mogu vjerovati. Evrard, britanski državljanin kongoansko-francuskog podrijetla, živio je u Londonu više od 20 godina. Prijatelj ga je pozvao da posjeti Filipine.
Navikla sam razgovarati sa strancima, i na kraju smo razgovarali šest sati. Tek kasnije shvatila sam da je čak i kafić u kojem smo se upoznali (Mary Grace) bio tiho klimanje glavom s neba. Nosio je ime Gospe od Guadalupe.
Božji tajming, Božja milost
Oboje smo dijelili ljubav prema misiji. Služim Nadbiskupiji Cebu od 2012. Evrard, supernumerarij Opusa Dei, proveo je više od desetljeća pružajući kršćansku formaciju mladima. Kad su me džeparili tijekom putovanja u Španjolsku nakon Svjetskog dana mladih, Evrardova velikodušna podrška izdaleka pokazala mi je snagu njegova karaktera. Taj slučaj, više od bilo kojih riječi koje je izgovorio, potaknuo me da mu duboko vjerujem.
Pratio me je tijekom cijelog mog volonterskog putovanja. Bio je to prekrasan način za početak našeg prijateljstva. Kako se približavalo naše vjenčanje, imala sam trenutke sumnje. Osjećala sam se nedostojnom takvog dara. Ali Bog me podsjetio na svoju vjernost. Evrardova ljubav donijela je mir, jasnoću i samopouzdanje - upravo ono što mi je trebalo da kažem "da".
Novi početak s Opusom Dei
Brak je bio početak novog poglavlja. Godine 2024. završili smo naš predbračni tečaj i vratili se u crkvu Gospe od Svijeća u Iloilu kako bismo zahvalili. Dana 3. prosinca prisustvovala sam svojoj prvoj duhovnoj obnovi Opusa Dei u kapeli Ayala Central Bloc, istom mjestu gdje sam prije mnogo godina pomogala pokrenuti grupu za mlade profesionalce.
Prije vjenčanja, ispovjedila sam se i primila duhovno vodstvo u centru Opusa Dei u Cebuu. Dana 24. prosinca donijela sam odluku da postanem suradnica Opusa Dei. To je bio moj rođendanski dar Isusu u zoru Jubilarne godine.
Zadaća braka
Isprva sam mislila da je udaja za Evrarda cilj. Ali shvatila sam da je to samo početak. Brak nije samo osobni poziv - to je zajednička misija.
Pozvana sam voljeti i služiti kroz svog supruga, a zajedno smo pozvani donijeti Krista u svijet. Naša priča svjedoči o Božjem savršenom vremenu. Čekanje je bilo dugo, ali svaki korak je bio potreban da nas dovede do ove točke. Kroz predanje, vjeru i milost, Bog nas je spojio... u svoje vrijeme, na svoje mjesto, za svoju misiju.