Pismo VI

12. Predraga moja djeco, sve su to ideje koje mi padaju na pamet, kao što će doći i k vama, kad razmišljam o veličini naše apostolske zadaće među svim ljudskim nastojanjima, imajući u vidu i Isusove riječi, zajedno sa prizorima njegove smrti – njegovog trijumfa, njegove pobjede – na križu: Et ego, si exaltatus fuero a terra, omnia traham ad meipsum (Ivan 12,32); a ja kad budem uzdignut sa zemlje, sve ću privući k sebi. 

Sjedinjeni s Kristom putem molitve i mrtvljenja u našem svakodnevnom radu, u bezbrojnima ljudskim okolnostima našeg jednostavnog života kao običnih kršćana, mi ćemo činiti čudo stavljajući sve stvari pred noge našega Gospodina na križu, gdje je sam dopustio biti prikovan zbog svoje neizmjerne ljubavi prema svijetu i cijelom čovječanstvu. 

Jednostavno, radeći za ljubav Božju u našoj profesiji i našem poslu, istom onom poslu kojeg smo imali kad nas je došao potražiti, ispunjavamo apostolsku zadaću postavljanja Krista na vrhunac i u središte svih ljudskih aktivnosti. Nema poštenog ljudskog posla koji bi se nalazio izvan dosega našeg apostolata koji očituje Kristovu iskupljujuću ljubav.