Florina priča dio je multimedijskog projekta „Putovanje jednog putovanja“ povodom 50. obljetnice putovanja svetog Josemarije u nekoliko latinoameričkih zemalja od svibnja 1974. do veljače 1975. U nastavku je transkript njezine priče.

Pa, moje ime je Flor de María Coronado, ali svi me zovu Flor. Imam 82 godine i u Djelu sam 55 godina. Pridružena sam.

Junkabal je centar za obuku. Trenutno ima razne aktivnosti: mogli bismo reći škola s formalnim obrazovanjem, ali nudi i niz tečajeva za žene, tako da imaju nešto što će im pomoći da napreduju.

Dakle, to je pravo leglo za poduzetnike. Ali osim toga, bili smo u području velikog siromaštva. Sada nije tako, ali tada je siromaštvo bilo ogromno. Morali smo misliti ne samo na djevojke u školi, već i na one obitelji koje su živjele među smećem, na odlagalištu. Stoga smo sklopili dogovor s Caritasom i osnovali centar za prehranu.

Nedjeljom smo im davali hranu, ali ono što se tada radilo bila je hrana u zamjenu za rad: meli bi ili bojali rubnike i dobivali su hranu. Onda smo to promijenili tako da nije bilo hrana za rad, već hrana za obuku. Dakle, dobivali bi hranu ako bi sudjelovali u obuci. To je bilo jako dobro, jer je to naravno značilo naučiti ih kako raditi, naučiti ih kako napredovati. Rekla bih da smo imali posla s oko 400 obitelji, i to je puno pomoglo, također i s radom na sveučilištu.

Junkabal je doživio kontinuirani rast. Sada je to Junkabal Foundation. Ima vrlo kvalitetnu školu, koja je uvijek vrlo dobro rangirana. Osim toga, žene se i dalje obučavaju u svim tehničkim područjima. Dakle, utjecaj je ogroman.

Formacija Djela utječe na sve. To je integralno formiranje, tako da se formirate u svakom aspektu sebe. I, naravno, dobro se širi. Ako ste dobro formirani, ono što želite jest širiti to i pomoći u formiranju drugih. Dakle, to je imalo vrlo velik utjecaj.

Možda jedno vodi drugome. Kad sam bila u Junkabalu, ukazala se prilika za provedbu projekta proširenja. Tako je belgijska vlada financirala četverokatnicu. I, naravno, dilema je bila: ravnateljica ili projekti? Pa sam počela raditi na projektima. I ovaj projekt, s uredom za projekte, doveo je do više. Zatim je bilo još jedno proširenje Junkabala: radionica Las Gravileas i Shoi, što je potpuno drugačiji kontekst jer je riječ o visoravnima, autohtonim ženama.

Ali svugdje je učinjeno da se osigura integralno formiranje i promiču prilike kako bi mogle napredovati.