Prije svega smatram da je sveti Josemaría bio svetac koji je svojim djelom i apostolatom ostavio duboki trag u prošlom stoljeću, a to je u mnogim aspektima prethodilo i pripremilo II. vatikanski sabor. Na drugom mjestu mislim da su u našem vremenu njegova poruka i njegov nauk vrlo živi i aktualni: kako za nas tako i za sve kršćane.

Dva aspekta su me dojmila iz njegova života:

a. S točke ljudskog gledišta htio bih spomenuti njegovu kvalitetu razuma i srca i veliki organizacijski smisao.

Kao što znate, rodio se u Barbastru, u Španjolskoj, godine (tisuću devetsto i druge)1902. Zaredio se za svećenika s 23 (dvadeset i tri) godine (tisuću devetsto dvadeset i pete)1925., zatim se preselio u Madrid kako bi studirao pravo. S 26 (dvadeset i šest) godina – 1928. (godine tisuću devetsto dvadeset i osme) – već jasno „vidi“ da mu Gospodin želi povjeriti posebno poslanje: da započne u Crkvi novi „put“, da oglasi svetost za sve krštene preko svakodnevnoga rada usred svijeta. Tako je nastao Opus Dei i njemu se dušom i tijelom posvetio cijeli svoj život. Umro je u Rimu (dvadeset i šestog) 26. lipnja (tisuću devetsto sedamdeset i pete) 1975. (prije 38 (trideset i osam) godina). Tada je Opus Dei već bio prisutan na pet kontinenata i imao je više od (šezdeset tisuća) 60.000 pripadnika od osamdeset (80) nacionalnosti (danas su osamdeset i pet tisuća - 85.000); njegova djela već su bila proširena u milijunima primjeraka i prevedena na desetine jezika. 

b. S točke duhovnog gledišta doima me središnja misao njegova nauka koja je temeljna za Opus Dei. A to je da svetost nije pitanje koje je rezervirano samo za jednu privilegiranu grupu kao što bismo mogli pomisliti: za neke ljude kojima je Bog dao posebne uvjete i izvanredne karizme. Naprotiv, svi kršteni su pozvani da budu sveti. I to se može dogoditi – i treba se dogoditi – u konkretnim okolnostima svakodnevnoga života, razvijajući u kršćanskom duhu svoj trud i obavljajući savjesno svoj rad. O njemu se može reći da je bio svetac svakodnevice, jer bio je uvjeren da za onoga koji živi u okviru vjere sve postaje prigoda za susret s Bogom i poticaj za molitvu i tako sve postaje put i mjera za svetost.

                                              **************************

Prošlih dana dok sam mislio na naše euharistijsko slavlje u čast svetoga Josemarije Escrivá de Balaguer, prije svega sam imao jedno pitanje: što nam danas može reći utemeljitelj Opusa Dei? Odgovor je lagan: može nas mnogo poučiti, kao i lik svakoga sveca. On je bio kontemplativan usred svijeta: njegov unutarnji život i njegov apostolat bili su hranjeni molitvom i sakramentima. Imao je žarku ljubav prema Euharistiji; sveta Misa mu je bila središte i korijen života. Imao je potpunu vjernost prema Crkvi i Papi. Promicao je jaku pobožnost prema Mariji, svetom Josipu i Anđelima Čuvarima. Stoga je on bio, a i danas je uzor i nadahnuće za mnoge kršćane. Zasigurno to može biti i danas.

Ali prije svega središnja misao njegovog apostolata – svetost za svih, usred svijeta, preko svakodnevnog rada – čini mi se posebno nadahnuta od Boga za potrebe našega vremena.

                                               ***************************

Sada se pitam: Kako živjeti tu njegovu poruku? Kako uzeti u svoj život njegov nauk? Pošto nemam dovoljno znanja o djelima svetoga Josemarije, želio bih se ograničiti na poneku kratku misao koristeći se nekim elementima novijeg papinskog učiteljstva o duhovnosti rada.

a. Prije svega potrebno je dobro objasniti polaznu točku: potrebno je gledati na rad kroz prizmu kršćanske vjere koja je sasvim različita od svjetovnog gledišta.

Uvijek ima rizika za sekularizirani pogled na rad. Dovoljno je pogledati oko sebe. Najviše ljudi misle na rad samo kao sredstvo koje je potrebno za osiguranje života; ili kao način za samopotvrđivanje u društvu. Posljedice tog sekulariziranog pogleda možemo vidjeti vrlo često: bezskrupulozna korupcija, nepravda i zlostavljanje slabijih slojeva društva, česte prepirke s drugima i također toliko nezadovoljstva i nemira.

Nasuprot, pouka svetoga Josemarije kaže da je potrebno gledati na rad vjerom koja se nalazi na prvoj stranici Svetoga pisma koje smo čuli: “Napunite zemlju, i sebi je podložite! Vladajte ribama u moru i pticama u zraku i svim živim stvorovima što puze po zemlji!”. Znači Bog hoće imati svoje suradnike u djelu koje je započeo stvaranjem. Sve je On mogao sam učiniti, jednom zauvijek. Ali želio je nama povjeriti zadatak – poslanje – da ostvarimo ono što je On započeo.

U tom svjetlu drago mi je čitati i poredbu o talentima iz Evanđelja. Svi smo primili talente – neki više, neki manje – ali svi imamo dužnost da dobro koristimo primljene talente. Nitko ne može drugima prenijeti svoju odgovornost. Svatko se mora osjećati pozvan da ispuni svoj dio u suradnji u djelu Božjem koje je započeto stvaranjem.

b. Iz te polazne točke proizlaze važne posljedice koje je sveti Josemaría dobro shvatio.

1. Ispunjavajući dobro – na kršćanski način – svoj rad nalazimo se u potpunom zajedništvu s Bogom. Tako se rad pretvara u molitvu i u put posvećivanja. Jer ovo je molitva: biti u jedinstvu s Bogom.

2. Zasigurno je sveti Josemaría shvatio poteškoće na koje se može naići u obavljanju vlastite aktivnosti, izvana ili iz nas samih. Ali upravo sada je potrebno gledati Isusa na Križu i prikazati mu svoj trud za spasenje svijeta. Na taj način rad postaje sredstvo za osobno čišćenje i otkupljenje svijeta, skupa s Isusom na Križu.

3. Rad je sudjelovanje u stvaralačkom djelu Božjem i duboko jedinstvo s Bogom. Ali Bog je Ljubav; i to nas poziva da sudjelujemo u dinamizmu života, što je ljubav. Na taj način smo pozvani da sve što radimo, radimo kao On, ljubavlju i iz ljubavi pred braćom koju susrećemo na putovima svijeta. Tako rad postaje praktični put ljubavi i služenje drugima.

                                          ***************************

Draga braćo i sestre, dozvolite mi da vas pozovem da ovako mislite na svakodnevni rad: mi smo suradnici Božji za ostvarivanje pravednijeg društva. Mogli bismo Bogu uzdignuti usrdnu molitvu, Njemu dragu, potpuno svjesni svoje odgovornosti. Možemo s Isusom na Križu ostvariti veliko otajstvo otkupljenja svijeta. Možemo učiniti veliko dobro bližnjima služeći im prema nadahnuću Božje ljubavi.

Poželjno je da i mi – kao i toliki ljudi koje nadahnjuje sveti Josemaría u njihovom radu – možemo u ostvarivanju njegova nauka naći toliko unutarnje radosti i nove poticaje za naše služenje Crkvi i društvu.

Neka Bog blagoslovi naše odluke i naše želje. Neka blagoslov svetoga Josemarije za svih i za svakoga od nas uzmogne dodijeliti obilje blagoslova i milosti. Amen.