Uvod. Kontemplativci usred svijeta
Dana 2. listopada započinje priprava za stotu obljetnicu Opusa Dei. To je vrijeme da zastanemo, sa zahvalnošću se osvrnemo na našu povijest i – nadasve – obnovimo način na koji danas živimo duh koji je sveti Josemaría primio od Boga i prenio Crkvi. Kako nas podsjeća prelat: „Želimo ponovno raspiriti Božji dar, osobito u ovim godinama koje slijede” (Poruka prelata, 19. ožujka 2026.).
Cilj je ovog razdoblja priprave pomoći nam da se vratimo onome što je bitno te nas potaknuti „da uistinu, sve više, postanemo kontemplativne duše usred svijeta” (dokument „Put prema stotoj obljetnici”, 9. siječnja 2024.). Stoga smo od 2. listopada pa sve do iduće godine pozvani dublje proniknuti u ono što doista znači živjeti kao kontemplativci usred svijeta.
Ne radi se o tome da svojim životima dodamo nešto izvanredno, već o tome da naučimo otkrivati Boga u onome što je već dio našeg postojanja. Posao, obitelj, prijateljstva, odgovornosti, trenuci odmora, pa čak i poteškoće, mogu postati prilike za susret s Njime. Kako je istaknuo sveti Josemaría: „Ili ćemo naučiti pronalaziti Gospodina u svom svakodnevnom životu, ili Ga nikada nećemo pronaći” (Strastveno ljubiti svijet).
Ova godina stoga može biti poziv da još jednom pogledamo na svoju svakodnevicu očima vjere. Tražimo li Božju prisutnost dok radimo? Znamo li ga pronaći u ljudima oko sebe? Doživljavamo li svoje obiteljske i poslovne okolnosti kao prilike da ga ljubimo i služimo mu? Pomaže li nam naša molitva da ga otkrijemo čak i u malim stvarima te u svakodnevnoj rutini?
Biti kontemplativan ne znači povući se iz stvarnosti, već upravo u njoj otkrivati Boga. To znači živjeti u uvjerenju da nijedna okolnost nije izvan našeg odnosa s njim: ono što je obično, jednostavno, pa čak i ono što nam teško pada, može biti mjesto susreta s Bogom.
Ovaj 2. listopada pruža nam priliku da započnemo godinu posebno posvećenu obnavljanju našeg pogleda, njegovanju odnosa s Bogom i ponovnom otkrivanju Kristove prisutnosti usred naših svakodnevnih aktivnosti.
Priprema za stotu obljetnicu putem razmatranja u konačnici znači usmjeriti srce prema Bogu upravo ondje gdje se nalazimo. To znači naučiti dublje živjeti svoju svakodnevicu i otkriti – čak i u najjednostavnijim životnim stvarnostima – ono „božansko” što preobražava način na koji radimo, odnosimo se prema drugima i služimo.
🙏 Prvo razmatranje
Što Opus Dei može dati? Razmatranje poslušajte ovdje.
🗣️ Razgovor
Dokument "Na putu prema stotoj obljetnici"
📙 Duhovno štivo
Utemeljenje Opusa Dei (1928-1930).
💭 Ispit savjesti
Čin prisutnosti Božje
Sastoji se od toga da se stavimo pod Njegov pogled pun ljubavi, koji nas prati i štiti. Zazivamo Duha Svetoga i svog anđela čuvara kako bismo shvatili kako svoje živote učiniti ugodnijima Gospodinu.
1. »Otvorili su se putovi Božji na zemlji« (usp. Susret s Kristom, br. 21). Na koji se način susrećem s Bogom u zbilji svakodnevnog života; u obitelji, u radu, u odmoru i u društvenim odnosima?
2. Utječem li se svetom Josemariji, „svecu svakodnevice” (sveti Ivan Pavao II.), kako bi mi on pomogao da uzdignem pogled prema Kristu, na način da mi pruži pomoć i milost koja mi je sada potrebna?
3. Bog »u njemu nas sebi izabra prije postanka svijeta da budemo sveti i bez mane pred njim u ljubavi« (Ef 1, 4). Kako na svoju rodbinu, prijatelje i susjede svojim primjerom prenosim avanturu univerzalnog poziva na svetost?
4. Smatram li da sam sredstvo u Božjim rukama kojim može činiti divne stvari u današnjem svijetu? Jesu li uobičajene okolnosti svakoga dana prilika za služenje i ljubav?
5. „U Djelu ima mjesta za svakoga tko ima veliko srce, pa makar su i njegove slabosti bile velike” (Uputa od 19. ožujka 1934., br. 65). Kako živjeti s pouzdanjem da je Božja milost veća od mojih ograničenja i ograničenja moje braće te da se, oslanjajući se na nju, možemo upustiti u velika djela?
6. »Šaljem, evo, svog anđela pred tobom da te čuva na putu i dovede te u mjesto koje sam priredio« (Iz 23, 20). Obraćam li se s pouzdanjem svojem anđelu čuvaru kako bih ga molila da mi pomaže iz dana u dan? U kojim bih mu se potrebama mogla uteći?
7. »Anđeo uđe k njoj i reče: Zdravo, milosti puna! Gospodin s tobom!« (Lk 1, 28). Utječem li se Gospodinu da pomogne mojoj obitelji i obiteljima mojih prijatelja izgraditi domove pune svjetla i radosti?
8. Nastojim li pronaći mjesta i aktivnosti u kojima možemo uživati u ambijentu za odmor i koje će nam također pomoći da lakše ostvarimo odnos s Bogom? Potičem li zdrav način zabave za svoju obitelj i obitelji svojih prijatelja?
9. »Kako si se srdačno smijao kada sam ti savjetovao da staviš svoje mladenačke godine pod zaštitu svetoga Rafaela! Da te dovede do jednoga svetog braka kao mladog Tobiju, s dobrom, lijepom i bogatom ženom, rekoh ti šaleći se« (Put, br. 360). Stavljam li svoju djecu i prijatelje svoje djece pod zaštitu arkanđela Rafaela kako bi svatko od njih otkrio put na koji ga Bog zove? Nastojim li ih pratiti svojom molitvom i svojom ljubavlju?
10. „Svima vama u Rimu, ljubljenima od Boga, pozvanima da budete sveti: milost vam i mir od Boga, Oca našega, i Gospodina Isusa Krista” (Rim 1,7). Smatram li sebe oruđem u Božjim rukama za činjenje čudesa u današnjem svijetu? U kojim bih običnim okolnostima mogao služiti i ljubiti na svetiji način?
Djelo kajanja