Od početka svoje službe prelata imao je za prioritet evangelizaciju na području obitelji, mladih ljudi i kulture. Pokrenuo je početak obrazovnih aktivnosti prelature u 16 zemalja, među njima u Rusiji, Kazahstanu, Južnoj Africi, Indoneziji, Šri Lanki i putovao je po kontinentima kako bi potaknuo evangelizirajuću djelatnost vjernika Opusa Dei i ljudi koji sudjeluju u njegovom apostolatu. Potakao je da nastanu brojne društvene zdravstvene inicijative, posebno među ljudima u nepovoljnom položaju. Posebnim zanimanjem je pratio neke djelatnosti u odnosu na zbrinjavanje bolesnih i migranata.

Na njegovim katehetskim putovanjima i u svojoj pastoralnoj službi česte teme su bile o ljubavi prema Isusu Kristu na križu, bratskoj ljubavi, važnosti milosti i riječi Božje, zajedništvu s Papom, obiteljskom životu i o služenju drugima. Napisao je brojna pastoralna pisma i duhovne knjige, kao Putovi kršćanskoga života (2oo1.), Služiti Crkvi (2001.), Getsemani 2005.), Euharistija i kršćanski život (2005.), Živjeti svetu Misu (2010.) i Vjerujem, vjerujemo (2014.). Njegova zadnja publikacija je kompilacija razmatranja o djelima milosrđa pod naslovom Milosrđe i svakodnevni život (2016.).

Bio je član Kongregacije za kauze Svetaca i Apostolske signature. Sudjelovao je na sinodama o biskupima 2001., 2005. i 2012. i onima koje su posvećene Americi (1997.) i Europi (1999.).

Umro je u Rimu 12. prosinca 2016. zbog respiratorne insuficijencije.