"Mamice, mogu li dobiti još jedan grejp?" zapitkivao je Aneish, naš trogodišnjak prethodnih 20 minuta...isti zahtjev, ponovo i ponovo. Bila sam na pragu tolerancije s njegovim ponašanjem. U tom trenu, shvatila sam da taj trenutak mogu posvetiti Bogu, način na koji sam odgovorila je bio vrlo važan, jer sam ga mogla ponuditi Bogu...

Opus Dei meni znači baš to – borbu u svakodnevnom životu, kao i sa sitnicama. Prije sam morala razmišljati kako ću proživjeti dan za danom, ali se moj način razmišljanja promijenio nako što sam upoznala Djelo.

Ovog kolovoza obilježavam 10 godinu kao supernumerija. Smatram se, osim što sam nedostojna, počašćena što sam upoznala Djelo. 

Ono što me privuklo poslu, osim pronicljivih, odrješitih i inspirirajućih podučavanja svetog Josemarije, bila je činjenica da mogu ostati u okolnostima koje su me okruživale, a opet voljeti Boga. 

"Postoji nešto božansko u svakoj običnoj sitnici, a na nama je da to otkrijemo," riječi su našeg Utemeljitelja. Predodžba koja je tako jednostavna i vrlo mudra, koja je točka polazišta njegova poučavanja. 

Pronašla sam mnogo primjera u životu sv. Josemarije kako svoj život živjeti sretno i kako se preispitati u trenucima sumnji: "Kako bi on to rješavao?" . . . i borba se nastavlja. 

Opus Dei mi je dao siguran put do sreće, ali zahtjeva svakodnevnu bitku za nastavak tog istog puta. Prava stvar je, da znam koji mi je cilj – zahvaljujući vodstvu koje dobivam od Opusa Dei. 

Neka dođe više taj kolovoz! Željela bih imati punih deset prekrasnih godina, na kojima sam zahvalna Gospodinu ... i na Aneishu isto, malen kakav jest, valjda je dobio nekakvo dobro (čitaj: grejp) od bitaka svoje, još uvijek, nasmijane majke!