Prije dvanaest godina, dok sam bila na odmoru, volontirala sam u centaru mladih koji su pokrenuli pripadnici Opusa Dei. Na dan kada smo otišli na obalu dogodilo se nešto što je promijenilo moj život zauvijek. Kada smo se spremali otići, okupili smo se za grupnu fotografiju, željezna zaštitna ograda je popustila i ja sam pala 20 stopa dolje. Udarila sam kralješnicom o drveni dok na kojem je brod bio usidren. 

Tri operacije su bile potrebne kako bi se stabilizirala moja kralješnica. Nakon nekog vremena opet sam mogla hodati. U dane poslije nesreće nekoliko doktora koje nisam poznavala su ulazili u moju sobu i pitali me isto pitanje: „Tko je svetac koji pazi na Vas?“ odgovarala sam: „Sv. Josemaria!“. „Dobro onda“ rekli su, „njemu moraš zahvaliti što možeš micati noge nakon takvog pada“. Uistinu, prije odlaska s plaže tog dana izmolila sam njegovu molitvu za zaštitu. 

Bilo je kasno i ostajala sam bez snage pa sam zamolila sv. Josemariju za pomoć: „Daj da se dijete rodi u jedan sat u noći!“.

Nedavno sam postala majka po drugi put. Zbog nesreće, imam oštećenu kralješnicu, što smanjuje efektivnost epiduralne anestezije. Također, sve se dogodilo toliko brzo da nije bilo vremena za injekciju, pa sam morala izdržati bol. Vrijeme je prolazilo, a djeteta nije bilo. Bilo je kasno i ostajala sam bez snage pa sam zamolila sv. Josemariju za pomoć: „Daj da se dijete rodi u jedan sat u noći!“. I hvala Bogu baš kada sam htjela zatražiti carski rez, 1:02, se rodio mali Juanito. 

U te dane imala sam još jednu brigu. Doktori su mislili da će dijete morati ostati u bolnici još tjedan dana radi dodatnih kontrolnih pregleda. Još sam jednom pribjegao sv. Josemariji i oni su odlučili da ti postupci ipak nisu potrebni. Tako smo mogli ići kući u miru. 

Joana Bouça živi u Lisabonu, Portugal.