Čini se kao da je Groucho Marx rekao: „Neka svijet stane, ja izlazim.“ To je želja koja nam ponekad padne na pamet kada usporedimo ono malo što svatko od nas može popraviti s tim koliko se svakodnevno lomi u svijetu: ratovi, zlostavljanje, sukobi, sebičnost, zanemarivanje najranjivijih. Najvidljivija panorama ponekad se čini beznadnom. „Jedna javna tajna: ove svjetske krize su krize svetaca." napisao je sveti Josemaría (Put, 301).

Kroz povijest, ovu su tamu osvjetljavali životi svetaca: „Kontakt s Božjom riječju izazvao je, da tako kažem, eksploziju svjetla, kroz koju Božji sjaj obasjava naš svijet i pokazuje nam put. Sveci su Božje zvijezde kojima dopuštamo da nas vode prema onome za kim naše biće čezne“ (Benedikt XVI., Homilija, 6. siječnja 2012.). Upravo to sada možemo vidjeti u svjetlu života Carla Acutisa.

Nakon njegove beatifikacije 2020. godine, sveti ostaci Carla Acutisa preneseni su u crkvu sv. Marije Velike u Assisiju.
Carlov jednostavan život pokazuje nam da ozbiljno shvaćanje vjere ne zahtijeva 80 godina. Uživanje u svojih 15 godina i trud za živjeti ih u Božjoj prisutnosti je moguće, a on je to i pokazao. Smrt je nužan uvjet za kanonizaciju, ali ne i za potpuno uživanje u životu, niti za slijediti Njegove stope.

U dobi od sedam godina, Carlo je izrazio želju da primi euharistiju, koju je nazvao "mojom autocestom do neba". Jednom je rekao: "Ako svaki dan pristupamo euharistiji, idemo ravno u nebo."
Nisu sve njegove aktivnosti bile povezane s njegovom intenzivnom pobožnošću. Njegov duh služenja i optimizma također se vidio u njegovim ukusima i hobijima: svirao je saksofon, bio je strastven prema videoigrama te je volio slatkiše i pizzu. Bio je atletski građen, zdrav i prilično visok dječak: s petnaest godina bio je visok 1,82 m. Ukratko, Carlo je bio normalan tinejdžer, s istim interesima kao i mnogi drugi. Njegovao je vrlo intenzivan duhovni život, što ga je navelo da se brine za one kojima je potrebna pomoć i da svoju ljubav prema euharistiji dijeli online.

Nakon dvije godine istraživanja i putovanja, u kojima su sudjelovali i njegovi roditelji, stvorio je virtualnu izložbu o euharistijskim čudima diljem svijeta. Njegov rad sakupio je ukupno 136 euharistijskih čuda koje je priznala Katolička crkva, s fotografijama i opisima. Izložba je započela na web stranici; kasnije su pripremljene i fizičke verzije, uključujući tiskane panele, te su distribuirane na pet kontinenata na više od dvadeset jezika (http://www.miracolieucaristici.org/). Zbog široke distribucije ovih materijala, smatra se mogućim zaštitnikom interneta.

Carlo je shvatio da je njegov običan život bolji kada je blizu Isusa, a istovremeno je ostao jedan od mladića u društvu svojih prijatelja. Papa Franjo je to dobro objasnio: „Istina je da mi članovi Crkve ne moramo biti 'čudaci'. Svi moraju osjećati da smo braća i sestre i bliski jedni drugima, poput apostola, koji su 'imali naklonost svega naroda' (Dj 2,47; usp. 4,21.33; 5,13). Ali istovremeno, moramo se usuditi biti drugačiji, pokazati druge snove koje ovaj svijet ne nudi, svjedočiti ljepoti velikodušnosti, služenja, čistoće, hrabrosti, oprosta, vjernosti svom pozivu, molitve, borbe za pravdu i opće dobro, ljubavi prema siromašnima, društvenog prijateljstva“ (Christus vivit, 36).

Važni trenuci u životu Carla Acutisa (1991. - 2006.)

1991.

3. SVIBNJA
Carlo je rođen u Londonu, a roditelji su mu bili Talijani, Andrea Acutis i Antonia Salzano. Obitelj se ubrzo nakon njegova rođenja preselila u Milano.

18. SVIBNJA
Kršten je u londonskoj crkvi Gospe Žalosne.

1995. - 2000. 

Djetinjstvo je proveo u Milanu, pohađajući lokalne škole. Od malih nogu pokazivao je posebnu osjetljivost prema vjeri, molitvi i euharistiji.

1998.

16. LIPNJA
Prvu pričest primio je u dobi od sedam godina, zahvaljujući posebnom dopuštenju. Proslava se održala u samostanu Romitas del Orlinde di Sant'Ambrogio ad Nemus u Bernaga di Perego (Lecco).

2000.-2006.

Svakodnevno je išao na ispovijed i prisustvovao Misi. Kad su ga školske obveze sprječavale da prisustvuje Misi, molio je duhovnu pričest. Svakodnevno je molio krunicu. Duboko se zanimao za Katekizam i proučavao je živote svetaca.

2002.-2006.

Kao računalni entuzijast, sam je naučio programirati i dizajnirati web stranice. Kao apostol euharistije, Carlo je stvorio međunarodnu izložbu na temu "Euharistijska čuda". Ovo je opsežno fotografsko izvješće o slučajevima koje je Crkva priznala, a predstavlja nekoliko najvećih euharistijskih čuda koja su se dogodila nakon 1350. godine, kada se krv ukapljila u zemljama diljem svijeta i koje je Crkva priznala.

2003.
S obitelji je poduzeo nekoliko hodočašća: u Asiz, gdje je provodio većinu ljetnih praznika, u Lurd i u Fatimu.

2005.
24. SVIBNJA
Primio je sakrament potvrde u crkvi Santa Maria Segreta.
Počeo je razmišljati o svetosti kao pozivu za sve: "Tuga je gledanje sebe; sreća je gledanje Boga."

RUJAN
Započeo je klasičnu srednju školu u Institutu Leone XIII u Milanu. Unatoč zahtjevnom nastavnom planu i programu, posvetio je vrijeme podučavanju vjeronauka djeci za potvrdu, a radio je i na župnoj web stranici.

LJETO
Dizajnirao je novu volontersku web stranicu za Institut Leone XIII i promovirao rad s učenicima s invaliditetom tijekom ljetnih okupljanja organiziranih u sklopu nacionalnog natjecanja.

2006.
1. LISTOPADA
Osjetio je prve simptome teške bolesti. Hospitaliziran je i dijagnosticiran mu je najagresivniji oblik fulminantne leukemije (M3).

12. LISTOPADA
Umro je u dobi od 15 godina, prinoseći svoje patnje "za Papu i Crkvu". Pokopan je u Assisiju, kako je i želio. Ekshumiran je 23. siječnja 2007. Njegovo tijelo pronađeno je netaknuto, iako ne i neraspadnuto. Nakon kanonskog priznanja preneseno je u crkvu Svete Marije Velike, a zatim, 2019. godine, u crkvu Svete Marije Velike u Assisiju, gdje počiva u staklenom lijesu.

5. SRPNJA 2018.
Papa Franjo proglasio ga je časnim, priznajući njegove herojske vrline.

10. LISTOPADA 2020.
Blaženim je proglašen u Assisiju, nakon priznanja čuda koje se pripisuje njegovom zagovoru.

7. RUJNA 2025.
Papa Lav XIV proglasit će ga svetim.