Mariano Fazio rođen je u Buenos Airesu 25. travnja 1960. Diplomirao je povijest na Sveučilištu u Buenos Airesu i doktorirao filozofiju na Papinskom sveučilištu Svetog Križa. Za svećenika ga je 1991. godine zaredio sveti Ivan Pavao II., nakon sedam godina rada u Ekvadoru kao profesor pravne filozofije i urednik novina El Telégrafo.
Od 1996. do 2002. bio je prvi dekan Fakulteta za institucionalnu komunikaciju Papinskog sveučilišta Svetog Križa (Rim), a od 2002. do 2008. rektor toga sveučilišta. U istom razdoblju izabran je za predsjednika Konferencije rektora Papinskih sveučilišta u Rimu.
Godine 2007. imenovan je stručnjakom za Petu generalnu konferenciju Episkopata Latinske Amerike i Kariba (Aparecida, Brazil). Tamo je imao priliku upoznati tadašnjeg nadbiskupa Jorgea Maria Bergoglia.
Nekoliko mjeseci kasnije prebačen je natrag na američki kontinent. Bio je vikar Opusa Dei u Argentini, Paragvaju i Boliviji. U prosincu 2014. tadašnji prelat, biskup Javier Echevarría, imenovao ga je generalnim vikarom Opusa Dei, na kojoj je poziciji ostao do siječnja 2017., kada je Sveti Otac imenovao biskupa Fernanda Ocáriza prelatom Opusa Dei. Od 14. svibnja 2019. pomoćni je vikar.
Ima raznolike kulturne i filozofske interese. On je, primjerice, član argentinskog društva Chestertonian i Nacionalne akademije za povijest Ekvadora. Objavio je više od 20 knjiga o modernom društvu i procesima sekularizacije, uključujući Povijest suvremene filozofije; Povijest moderne filozofije; Povijest suvremenih ideja. Njegova djela uključuju i nekoliko biografskih crtica, poput Pape Franje. Ključevi njegova razmišljanja; Sveti Ivan XXIII.; Blaženi Pavao VI. Vladanje o boli ili od Benedikta XV do Benedikta XVI.