Priča o Pedru Ballesteru, studentu iz Manchestera koji je umro u dobi od 21 godine, privukla je međunarodnu pozornost, a nedavno ju je izvijestio BBC News. Katolička crkva proučava njegov život kao dio procesa kanonizacije, što bi ga moglo učiniti jednim od prvih svetaca generacije Z.
Danas ga mnogi mladi doživljavaju kao nekoga tko im je blizak; ne kao dalekog heroja, već kao prijatelja koji pokazuje da je moguće živjeti s dubinom, koherentnošću i nadom usred običnog života i patnje.
Zato njegova priča nastavlja rasti kao jednostavan podsjetnik: svetost nije stvar prošlosti... niti samo za druge ljude.
Pedro Ballester: svetost u običnom životu
Pedro Ballester studirao je kemijsko inženjerstvo kada mu je dijagnosticiran agresivni rak kostiju. Umro je 2018. godine, ali vrijeme provedeno na sveučilištu, u bolnici te s obitelji i prijateljima ostavilo je trajan dojam na one koji su ga poznavali.
Njegov otac sažima njegov život izrazom koji se često ponavlja: Pedro je živio „običan život na izvanredan način“.
Ova ideja obuhvaća bit njegovog svjedočanstva: nije činio izvanredne podvige u očima svijeta, ali je živio s dubokom vjerom, stalnom radošću i velikom sposobnošću za prijateljstvo.
Prikazivanje patnje: gesta koja je obilježila njegovu priču
Kad je obolio od raka, Pedro se nije povukao u sebe. Nastavio je brinuti se za druge, stjecati prijatelje, pronalaziti smisao u svojoj patnji i živjeti svoju vjeru prirodno i radosno.
Pedro je prinio svoju patnju za Papu i za Crkvu te je imao susret s papom Franjom, kojeg je cijenio ne toliko zbog riječi koje su razmijenili koliko zbog načina na koji ga je Sveti Otac gledao.
Istu sposobnost bliskosti pokazao je i u onkološkoj bolnici u Manchesteru, gdje je lako stjecao prijatelje i stvarao zajednicu gdje god se nalazio. U bolnici se Pedro sprijateljio s pacijentima različitih vjera i naveo ih da potpišu karticu adresiranu na papu Franju.
Kad ju je mogao osobno uručiti Papi, rekao mu je da svoju bolest prinosi „za Papu i za Crkvu“. Ta gesta odražava jedan od ključeva njegove duhovnosti: pretvaranje patnje u prinos pun smisla.
Izvanredna sposobnost stvaranja zajednice
Vijesti neprestano ističu njegovu pristupačnost i lakoću s kojom je stjecao prijatelje. U bolnici, na sveučilištu i u svom okruženju, Pedro je prirodno stvarao veze.
Prijatelj ga je opisao kao mladića koji je bio „vrlo normalan i vrlo dobar“, ozbiljan, ali veseo, s dubokom vjerom koju je dijelio bez nametanja.
Ta prirodnost objašnjava zašto je njegov sprovod privukao više od 500 ljudi, mnoštvo koje je iznenadilo i njegovu vlastitu obitelj.
Rastuća pobožnost u cijelom svijetu
Od njegove smrti, odanost Pedru znatno je porasla. Njegov grob u Manchesteru posjećuju posjetitelji i hodočasnici, a zabilježeno je više od 150 milosti koje se pripisuju njegovom zagovoru.
Molitva u kojoj se traži njegova pomoć već je prevedena na 28 jezika, znak da je njegovo svjedočanstvo prešlo granice.
Uzor današnjim mladim ljudima
Kanonizacijska kauza, koju promovira Opus Dei, naglašava da Pedrov život može pomoći mladima njegove generacije da pronađu Boga i sreću.
Njegova priča posebno se povezuje s mladima jer pokazuje da svetost nije nešto daleko ili izvanredno, već stvarna mogućnost usred studija, prijateljstva, bolesti i svakodnevnog života.
Saznajte više o Pedru Ballesteru
- Dokumentarac (2026): Prijatelj u Nebu
- Službena web stranica